Opći sud presudio je u slučaju koji su pokrenuli New York Times i tadašnja briselska dopisnica toga lista Matina Stevi. Ona je, pozivajući se na uredbu o pristupu dokumentima, zatražila od Europske komisije da joj dopusti uvid u razmjenu poruka između predsjednice Ursule von der Leyen i glavnog izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 11. svibnja 2022.
Komisija je taj zahtjev odbila uz obrazloženje da ne posjeduje dokumente na koje se taj zahtjev odnosi, nakon čega su Matina Stevi i The New York Times zatražili od Općeg suda Europske unije da poništi Komisijinu odluku.
Opći sud u svojoj presudi prihvatio je tužbu i poništio Komisijinu odluku. Objasnili su da je svrha uredbe o pristupu dokumentima dati najveći mogući značaj pravu javnog pristupa dokumentima u posjedu institucija. Stoga bi, u načelu, svi dokumenti institucija trebali biti dostupni javnosti. Komisija je tvrdila da dokument ne postoji, ali takve se tvrdnje mogu oboriti na temelju relevantnih i usklađenih indicija koje podnese podnositelj zahtjeva za pristup. Upravo to je učinio The New York Times.
"Matina Stevi i The New York Times podnijeli su relevantne i dosljedne elemente koji prikazuju da se u okviru Komisijine kupnje cjepiva od društva Pfizer tijekom pandemije bolesti COVID-19 između predsjednice Komisije i glavnog izvršnog direktora tog društva odvijala komunikacija, osobito tekstualnim porukama. Oni su tako uspjeli oboriti pretpostavku nepostojanja i neposjedovanja zatraženih dokumenata", istaknuli su u priopćenju Suda.
Komisija nije dala uvjerljiva objašnjenja
Dodali su da je u ovoj situaciji Komisija morala ponuditi uvjerljiva objašnjenja koja javnosti i Općem sudu omogućuju da razumiju zašto te dokumente nije moguće pronaći. Treba napomenuti da je riječ o nabavci cjepiva za COVID vrijednih više milijardi eura.
Komisija nije precizirala vrste pretraga koje je provela kako bi pronašla te dokumente ni što je pretražila. Stoga nije pružila uvjerljivo objašnjenje kako bi opravdala neposjedovanje zatraženih dokumenata, odnosno poruka. Osim toga, Komisija nije dovoljno pojasnila jesu li zatražene poruke bile izbrisane i, ako jesu, jesu li bile izbrisane dobrovoljno ili automatski te je li u međuvremenu predsjedničin mobilni telefon bio zamijenjen.
Naposljetku, istaknuli su da Komisija nije uvjerljivo objasnila ni zašto je smatrala da tekstualne poruke razmijenjene u vezi s kupnjom cjepiva protiv bolesti COVID-19 ne sadržavaju važne informacije, odnosno informacije koje zahtijevaju daljnje postupanje čije se čuvanje mora osigurati.
Komisija može u roku od dva mjeseca i deset dana podnijeti žalbu Sudu.
