Živi svoj san: Prkosi prijetnjama smrću kako bi bila na nebu

Afganistanska prva pilotkinja od pada talibana prkosi prijetnjama smrću i arhaičnim rodnim normama kako bi se infiltrirala u posao koji je gotovo u cijelosti rezerviran za muškarce.

Pročitajte i ovo Predloženo sazivanje sjednice Nakon ubojstva policajca Njemačka razmatra obnovu protjerivanja u Afganistan izvanredno stanje Raste broj stradalih nakon obilnih kiša i nevremena: Zbog sukoba i loše infrastrukture, dvije zemlje teško se s time nose

Odjevena u kaki kombinezon, s Aviator naočalama i crnom maramom na glavi, 23-godišnja Niloofar Rahmani upečatljiv je prizor u zračnoj bazi u Kabulu - u kojoj inače nema žena.

'Mnoge djevojke u Afganistanu imaju snove, ali brojni problemi i prijetnje stoje im na putu', priča djevojka, prenosi AFP.

Rahmani je odrasla u Kabulu, a za obuku u zračnim snagama prijavila se 2010. godine. Tajila je to od članova svoje rodbine koji vjeruju da žena nema što raditi izvan kuće. Dvije godine kasnije postala je prva žena žena pilot u zemlji od rušenja talibanskog režima, te prva pilotkinja borbenog zrakoplova u povijesti Afganistana.

Tek kada joj je kći poginula, saznala je čime se zapravo bavila

Nekad nezamislivi podvig osigurao joj je nedavno nagradu za hrabrost američkog State Departmenta i nadimak 'Afganistanski Top Gun' na društvenim medijima.

Vjeruje se da su pilotkinje postojale i prije talibanske ere, ali detalji su oskudni. Gotovo 14 godina otkako su amerikanci srušili talibansku vladu, žene u Afganistanu su napredovale pa su među zastupnicima i sigurnosnim osobljem uobičajena pojava.

Dogodile su se dakle promjene u ženskim pravima jer prije nisu smjele napuštati domove bez muške pratnje. No, konzervativni stavovi i dalje prevladavaju pa je Rahmani dobivala prijeteće pozive i pisma, navodno od talibana, u kojoj su je upozoravali da mora dati otkaz.

Silovana, zatvorena i prisiljena na udaju za silovatelja

Prijetnje su tijekom 2103. toliko porasle da je bila prisiljnena napustiti zemlju na dva mjeseca.

'Prijetili su da će ozlijediti mene i moju obitelj', priča djevojka i dodaje kako je njezin jedini izbor bio da bude snažna i igorira ih.

Nešto boli više i od fizičkih prijetnji

Uz sebe uvijek nosi pištolj radi zaštite, a bazu nikad ne napušta u uniformi.

'Jednostavne stvari kao što su hodanje po ulicma i odlazak u kupovinu više nisu moguće. Moja sloboda je nestala', kaže. Više od fizičkih prjetnji, boli ju, priča, sveprisutni konzervatizam. Srce joj se slomilo nakon prošlomjesečnog divljačkog linča na ženu koja je lažno optužena za spaljivanje Kurana.

'Životinje to ne rade drugim životinjama', rekla je o ubojstvu koje je potaknulo prosvjede diljem zemlje. 'To nisu učinili talibani. To su učili obični ljudi, mlade afganistanske generacije', dodala je.

Sedmeročlana obitelj poginula u eksploziji bombe

Prisjetila je i misije tijekom koje je prkosila naredbama nadređenih da ne smije prevoziti ranjenike. Ženama je, naime, tradicionalno zabranjen prijevoz mrtvih ili ranjenih osoba jer mnogi vjeruju da 'žene imaju malo srce i previše su emocionalne'.

Kada je obavila zadatak zapovjedniku je rekla da je kazni ako misli da je učinila nešto loše. On se nasmiješio i rekao joj 'dobro si postupila'.

Kako bi je tretirali jednako kao i muške kolege, ne smije si priuštiti nervozu. Mora biti čvrsta i ne pokazivati emocije.

Odbila rukovanje s muškim kolegom

Iako mijenja neke stvari, pazi i da poštuje kulturne norme u zemlji poznatoj po strogoj rodnoj segregaciji. Kada se nedavno jedan kolega krenuo rukovati s njom, odbila je to.

'Zašto ne', rekao joj je, ali Rahmani je objasnila da nije htjela poslati pogrešan signal. U Afganistanu se čak i jednostavna gesta kao što je rukovanje između muškarca i žene ponekad može tumačiti kao znak lošeg karaktera.

Krvavi svatovi: Ispaljena raketa usmrtila 26 ljudi na vjenčanju

Uz Rahmani su se od 2001. godine još dvije žene odlučile za školovanje za posao pilota, a jedna od njih već je odustala.

Na pitanje koliko će trebati da se u zrakoplovstvu izjednači broj žena i muškaraca, Rahmani je odgovorila da to neće biti tako skoro.

'Možda za 20 ili 30 godina', rekla je i dodala da ona nadu ne gubi.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook