Nakon što je Ekvatorijalna Gvineja, na zapadu Afrike, proglasila epidemiju sredinom veljače, sada su potvrđeni prvi slučajevi zaraze i na istoku kontinenta, u Tanzaniji.
U Gvineji je bilo najmanje devet registriranih slučajeva, od čega je sedam završilo smrću, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od marburškog virusa umrlo je 20 osoba.
Sada su vlasti u Tanzaniji potvrdile prve slučajeve te visokosmrtonosne bolesti. Od osam osoba pet je dosad umrlo, a pod nadzorom je više od 160 njihovih kontakata.
Marburg je iz iste obitelji virusa kao i ebola. Poput ebole, marburg uzrokuje tešku hemoragijska groznicu koja dovodi do krvarenja organa. I marburški virus prvotno je nastao kod šišmiša, slično kao i COVID-19. No, za razliku od njega, izuzetno je smrtonosan i zarazan.
Zaraženi krvare iz više otvora
U prethodnim epidemijama stopa smrtnosti išla je čak do 88 posto, a prosječna smrtnost bila je oko 50 posto. To znači da će otprilike polovica ljudi koji dobiju bolest umrijeti.
Simptomi često počinju iznenada, a zaraženi pacijenti imaju visoku temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima i malaksalost. Također su uobičajeni bolovi u trbuhu, grčevi i proljev.
Pročitajte i ovo
Zaražene osobe krvare iz više otvora: nosa, desni i očiju, a krv se nalaz i u mokraći, stolici… Teški gubitak krvi može izazvati šok i smrt.
Razdoblje inkubacije je od dva dana do tri tjedna. Većina simptoma počinje unutar tjedan dana, a smrt nastupa između osam i devet dana nakon početnih simptoma.
Marburg se širi izravnim kontaktom s osobe na osobu. To uključuje kontakt tjelesnim tekućinama ili predmetima kontaminiranim tjelesnim tekućinama zaražene osobe - poput posteljine, odjeće, igala i druge medicinske opreme. No, zabilježeni su i slučajevi prenošenja bolesti putem sperme muškarca koji se oporavio od bolesti.
Osobe kod kojih se sumnja na virus treba staviti u izolaciju. Cjepivo ne postoji, kao ni specifično antivirusno liječenje. Zaraženi će prema potrebi dobiti infuziju, kisik i transfuziju krvi.
Tko bi se trebao brinuti zbog marburga?
U ovom trenutku slučajevi marburga pronađeni su samo u dvije zemlje, Ekvatorijalnoj Gvineji i Tanzaniji. Marburg nije nova bolest - otkrivena je 1967. nakon istovremenih epidemija u Njemačkoj i Srbiji. Posljednja epidemija bila je lani u Gani.
Prednost marburga je što se ne prenosi zrakom, a oni koji su zaraženi imaju simptome, pa je utoliko zaraza lakša za kontrolu.
Pročitajte i ovo
Nove epidemije moraju se pažljivo pratiti te još nema potrebe da se svijet brine zbog većih razmjera zaraze. No, kako svi znamo što se dogodilo s COVID-om, marburg je još jedan podsjetnik na to koliko je tanka granica da životinjski patogen ugrozi ljudsko zdravlje, piše CNN.
