S Ivanom Petrović, urednicom vanjske politike Nove TV, razgovarali smo o inauguraciji Donalda Trumpa, koju je pratila iz Washingtona za Dnevnik Nove TV.
Usporedila je inauguraciju u SAD-u s onom u Hrvatskoj, ističući razlike u političkoj simbolici i protokolarnim običajima, analizirala je potencijalnu budućnost globalne politike, a osvrnula se i na svoju bogatu karijeru vanjskopolitičkog izvještavanja. Emisiju "Inauguracija" koju gledatelji imaju priliku pratiti 18. veljače od 10.30 sati, ugostit će brojne zanimljive goste, a među njima će biti i Ivana Petrović, koja ususret specijalu opisuje svoje viđenje politika u Americi, ali i na našim prostorima.
Inauguracija nakon izbora u SAD-u je iza nas, kakvi su dojmovi s lica mjesta, kakva je bila atmosfera u gradu te kako je ondje bilo pratiti kraj ovog izbornog ciklusa?
"U gradu je prije svega bilo iznimno hladno i nevjerojatno mi je bilo da su fanovi Predsjednika Trumpa, pristigli iz svih dijelova SAD-a ispred američkog Kongresa, cijelu noć stajali na polarnom minusu kako bi zauzeli bolju poziciju i vidjeli Predsjednika pri dolasku u Kongres, s obzirom na to da je inauguracijska svečanost zbog vremena održana unutra. Dobar dio njih o Trumpu govori kao o božanstvu kojeg žele ''vidjeti, dotaknuti ga'' i slično, i bezuvjetno mu vjeruju. Moglo se čuti i da je Trumpova pobjeda drugi Kristov dolazak.
Uglavnom nama Europljanima nepojmljivo. Posve je jasno da Trump nije osvojio ovaj mandat isključivo glasovima, nazovimo to - slabo obrazovanih birača ''s dna kace'' - kakve smo najčešće mogli tih dana vidjeti u medijima. On je pridobio američko radništvo koje su demokrati još u njegovoj prvoj kampanji protiv Hillary Clinton izgubili, i dakako dio elite, velikih biznisa. Trumpa su uz sve ostale podržavale naftna industrija, automobilska industrija, transportna industrija...
U Americi se novcem može kupiti sve i svugdje, a osobito u politici. Srž Trumpove pobjede je bila ekonomija koju je prethodna administracija jako oslabila. Bila sam tamo nakon pet godina i iznenadila sam se skupoćom, ali i kompletnom društvenom klimom koja je silno ''nabrijana''. Kao da to više nije ona Amerika koju poznajem. Sve je višestruko skuplje nego bilo gdje u Europskoj uniji. Svjetonazorska pitanja su također bila važna, ali nisu bila do te mjere presudna kao ekonomija.
Prošla administracija je u tom smislu klatno zaljuljala ekstremno lijevo, točnije, u prošlom mandatu, je kulminirao proces koji već dugo traje. U pojedinim segmentima do apsurda - pobijajući sve biološke i antropološke zakone koji su nepromjenjivi kao i medicinske indikacije i znanstvene činjenice. Po zakonitosti akcije i reakcije - sad se to klatno, očekivano, zaljuljalo u suprotnom smjeru. Po mojem sudu, u normalan okvir zrelog čovjekoljublja i ljudskih prava - centrirat će se u mandatu sljedećeg američkog Predsjednika.
Trenutačno, u tom smislu, Amerika je podijeljena na ''wokeiste i trumpiste''. I to se jasno vidi. Kao što se jasno vidi da će ekonomija biti ta koja će odlučivati o svemu. To neće biti biopolitička pitanja kako se u nas misli", rekla je Petrović.
Događaj je to prepun simbola koji najavljuju smjerove politika novog predsjednika, od samih uzvanika do onoga što nose na sebi. Što je, po Vama bio najupečatljiviji simbol, gesta, najava koje ste primijetili?
"Pa meni je bilo najupečatljivije to što su prvi put na inauguraciji američkog predsjednika u prvome redu sjedili multimilijarderi, a ne njegovi najbliži suradnici. To je Trumpov ''potpis''. Inauguracijski govor, za razliku od onoga u prvom mandatu, je zvučao kao govor sa predizbornog skupa, dugačak, nestrukturiran i programatski nejasan. Zapravo mi je potvrdio ono što sam kazala u javljanju dan uoči inauguracije - da će se Trump voditi strategijom nepredvidljivosti. To je strategija koja nije nepoznata u međunarodnim odnosima, nego samo pomalo zaboravljena ali će je on ponovno ''uskrsnuti''. I to već radi.
Ono što mi je također bilo upečatljivo je potpisivanje Predsjedničkih ukaza nakon svečanog čina, u maniri teatra ili velike pokazne vježbe. Trump je vrstan komunikator - točno zna koga cilja i na koji način će artikulirati temu prema skupini kojoj se obraća. I uvjeriti ih da je svemoguć i da će to što je potpisao odmah ići u provedbu.
Kao da je američki predsjednik Kim Jong Un i kao da Sjedinjene Američke Države nemaju check and balances sustav - jednu od možda najboljih demokratskih kontrola rada Predsjednika u svijetu. Osim toga, pitanje je koliko će se i u kojoj mjeri Trump moći riješiti tzv. ''duboke države'' odnosno elita iz sjene. U odnosu na njegove prethodnike, on je, u tom smislu svojevrsna ''greška'', ''anomalija'', ''enfant terrible'' i u odnosu na ''duboku državu'', poučen prvim mandatom ovoga je puta birao suradnike isključivo po kriteriju lojalnosti. I dalje je realno pitanje hoće li se elitama iz sjene, moći do kraja oduprijeti. Ja mislim da neće", istaknula je.
Uskoro inauguracija očekuje i hrvatskog predsjednika, kako biste usporedili te dvije inauguracije – američku i Hrvatsku?
"Naša i američka inauguracija ne mogu se uspoređivati i to stoga što naši ustavotvorci osim teksta prisege nisu ništa drugo predvidjeli. To se da riješiti dopunom Ustava da svečanost predsjedničke prisege bude propisana. U Americi je sve to propisano, a predsjednik može samo birati Bibliju na koju će prisegnuti i to su obično ili Biblija jednog od slavnih prethodnika ili Biblija iz obiteljskog nasljedstva.
Također može birati tko će pjevati. Sve drugo je propisano, a ne kako se komu "zbrcne". U nas se prije svake inauguracije vodi rasprava treba li na kraju teksta prisege stajati rečenica "tako mi Bog pomogao". Ta rečenica se nalazi u tekstovima prisega mnogih zemalja duge demokratske tradicije i ne dovodi se u pitanje. Jer ta rečenica u odnosu na osobu koju je narod izabrao i dao joj povjerenje nema nikakav religijski već isključivo snažan semiotički značaj", rekla je.
Što u Europi, ali i u Hrvatskoj sljedećih godina možemo očekivati od predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, kako bi se njegov stil vladanja i njegove politike mogle odraziti na nas?
"Ma gledajte, krilatica ''America first'' je krilatica svakog američkog predsjednika. U američkoj politici se stvari brzo mijenjaju. Trump je furiozno krenuo s carinama Meksiku, Kanadi i Kini. Europskoj Uniji prijeti carinama, s tim da bi mu netko od suradnika trebao objasniti što je to PDV u EU i da se ne odnosi samo na američke proizvode.
Da je Amerika strateški neovisna i da ima sve svoje, što ni približno nema, da joj industrija poput automobilske ne ovise o uvozu vitalnih sirovina poput čelika - razumjela bih taj PR. Što se Europske unije tiče, nijednom američkom predsjedniku ne odgovara snažna EU, Amerika podržava EU kao političku zajednicu, ali ne kao snažnu i utjecajnu.
U tom smislu Trump neće razgovarati sa Predsjednikom Europskog vijeća ili sa Predsjednicom Europske Komisije već bilateralno s pojedinim članicama. Prije svega najvećim - Njemačkom, Francuskom Italijom…vidim da je Mario Monti, talijanski akademik, senator i bivši premijer poslao javnu poruku premijerki Giorgii Meloni da joj ne pada na pamet biti Trumpov ''trojanski konj'' u EU. Hoću reći, Trump traži izvoznike MAGA politike (Make America Great Again - politički slogan i pokret povezan s Donaldom Trumpom, koji zagovara konzervativne i nacionalističke politike s ciljem vraćanja američke ekonomske i društvene moći) u EU.
Zasad to pokušavaju biti Meloni i Orban, dominantno Meloni jer je Italija važna i utjecajna u međunarodnoj politici i ekonomiji - što Mađarska nije ni približno. Odnosi SAD i Velike Britanije su specifični i to su bili i prije Brexita s obzirom na to da je Britanija Lisabonskim sporazumom bila izuzeta iz zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Trump je vrlo tijesno povezan s kontroverznim Nigelom Farageom, njihovi timovi usko. Trenutačno je ''Reform UK'' po popularnosti za nekoliko postotaka premašila vladajuće Laburiste. Glavni manager za izvoz MAGA politika u Europu je zasad Elon Musk.
Zanimljivo je da Trumpova najava potpunog poništavanja zelenih politika i dokidanja proizvodnje električnih automobila izravno udara na Muskov biznis, a on se oko toga nije izjasnio. Bavi se promoviranjem europskih ultra desnih stranaka. Predstojnica Trumpova ureda Susie Wiles, vrsna karijerna političarka i republikanka staroga kova je Musku zabranila ulazak u Bijelu kuću jer nije dužnosnik, ali zasad to nema nekog većeg efekta. Ne znam do kad će ta ''ljubav'' između Trumpa i Muska potrajati. Općenito kad me pitate što možemo očekivati kazati ću - ne znam.
Jer u strategiji nepredvidljivosti je sve moguće. Uglavnom Trumpove pretenzije prema Grenlandu ili pak preseljenje ljudi iz Gaze kako bi se obnovila i napravili resorti ne mirišu na dobro. I to stoga što bi se time, uz sve drugo, kompletno derogiralo međunarodno pravo kao jedan od stupova vrijednosti zapadnog svijeta, a koje je već od ruske invazije na Ukrajinu na klimavim nogama. I time generirao potpuni kaos. De facto to je promocija otimačine teritorija, što bi moglo proizvesti strašne posljedice i to dominantno u Europi.
A o dodatnim sigurnosnim prijetnjama da ne govorim, pa svi valjda znaju što je Hamas! Ne zaboravimo da je upravo međunarodno pravo presudilo da Židovi 2005. trebaju napustit Gazu i tu presudu je potpisao nama poznati sudac Theodor Meron koji je i sam Židov. Sve ovo što Trump govori je pogodovanje Netanyahuu, izraelskoj desnici i njihovoj vječnoj opsesiji koja se zove Erec Israel-Veliki Izrael. I rekla bih da je to duže vrijeme pripremano a ne samo kroz Trumpovu kampanju.
Potom njegovih 180 dana koje je dao struci da mu dostavi isplativost ostanka SAD-a u UN-ovim agencijama, iako bi on osobno to odmah riješio "ognjem i mačem"… Svatko tko imalo prati procese će se složiti s Trumpom da su UN-ove agencije (baš kao i USAID) postale same sebi svrha, gutačice novca za sulude ciljeve i programe i hranidbeni lanac elita koje postaju sve više dekadentne i nesvrsishodne.
Amerika ima političku snagu i sve poluge za korijenite promjene koje bi mnoge članice dočekale s pljeskom. Izvesti Ameriku iz svega znači ostaviti za sobom "spaljenu zemlju".
Što se Hrvatske tiče, mi smo mala zemlja kompletno euroatlanski integrirana i trebamo biti fokusirani na svoje interese. Paradoks je da Hrvatska nikad nije imala povoljniji međunarodni položaj, a nikad više propuštenih prilika. Još nisam čula da postoji neka strategija prema SAD-u. Za početak hoće li se kadrovski ojačati veleposlanstvo u Washingtonu s obzirom na novu komunikaciju nove generacije američkih konzervativaca, hoće li se angažirati neki lobistički ured koji će odraditi ono što politika ne može, npr. da se u Kongresu konačno ratificira Sporazum o sprečavanju dvostrukog oporezivanja.
Činjenica je da već dugo hrvatski Predsjednik ili Premijer nisu bili u Bijeloj kući. Izuzetak je Kolinda Grabar Kitarović koja se bilateralno sastala s predsjednikom Trumpom u njegovu prvom mandatu u Varšavi na summitu inicijative Triju Mora. Najvrjedniji rezultat tog angažmana bivše Predsjednice i njezinog tima, je LNG terminal na Krku. Trump je izrazito zainteresiran za Inicijativu triju mora i Hrvatska pametnom politikom može tu vidjeti i iskoristiti svoju priliku", poručila je Petrović.
Mnogi su sugovornici tijekom Vašeg boravka u SAD-u stali pred Vaš mikrofon, a u Dnevniku smo emitirali intervjue s njima, tko je sve progovorio za Novu TV i o čemu ste pričali?
"Upravo o Inicijativi triju mora je govorio Ian Brzezinski viši savjetnik Atlanskog vijeća koje inicijativu snažno podupire. Mislim da Iana nije potrebno posebno predstavljati. Njegova sugestija bi bila institucionaliziranje Inicijative triju mora - osnivanjem tajništva koje će poticati razne inicijative i privlačiti novac i da Hrvatska ima potencijal oživljavanja inicijative. Na takav način se može dobiti ponovna potpora Trumpove administracije.
Propustom smatra Trumpovu nedovoljnu artikulaciju oko transatlanskih odnosa, i na koji način će prevenirati tri regionalne krize koje su prema Ianovu mišljenju blisko povezane jer ih pokreće ''koalicija nereda'' Rusije, Kine, Sjeverne Koreje i Irana. S obzirom na to da se zadnjih dana govori o Trumpovom planu za Ukrajinu koji ''zauzvrat'' podrazumijeva američku eksploataciju ukrajinskih prirodnih bogatstava - sve se svodi ipak na Hartland, na "Veliku šahovsku ploču" kako se naziva klasik geopolitike Ianovog oca Zbigniewa Brzezinskog, koji je i danas simbol američke nacionalne sigurnosti.
Vidjet ćemo u Munchenu krajem ovog tjedna gdje će biti predstavljen američki plan za rješenje rata u Ukrajini. Prema onome što zasad selektivno curi u javnost, ne iščitava se neki, rekla bih, za Ukrajinu dobar plan. Ukrajinu je Rusija napala i okupirala njezine dijelove unutar njezinih međunarodno priznatih granica, a s druge strane sve govori da će Ukrajinu zapad raščerupati. Čim konačan plan za završetak rata bude ostvaren. To sve potvrđuje ono što sam više puta rekla - u međunarodnim odnosima ono što je ispravno često na žalost nije i realno.
Uvjerena sam da će se osim Putinove mitomanije i drugi razlozi ruske agresije na Ukrajinu kao i svi protagonisti te tragedije i njihovi interesi izučavati u vremenu koje dolazi.
Jedan od mojih sugovornika bio je i dr. Stuart Mckintosh, izvršni direktor G30, uglednog međunarodnog think thanka koji već 50 godina okuplja akademike i eksperte za financije. Njihova ekspertiza je produbiti razumijevanje ekonomskih i financijskih pitanja te posljedica odluka donesenih u javnom i privatnom sektoru. U tom smislu dr. Mackintosh smatra da je vrijeme u kojem su SAD bile prvak slobodne trgovine i sustava zasnovanog na pravilima s Trumpom završilo.
Kina će, kaže, nastaviti sa svojim zelenim politikama i nastojati dominirati novom industrijskom revolucijom kroz koju prolazimo. Amerika će ići četiri godine unatrag i izgubiti svoju komparativnu prednost. EU mora naprijed samostalno braneći norme koje je stvorila i sustav zasnovan na pravilima. Stuart ne gleda blagonaklono na jagmu za rudama koje leže ispod Arktičkog leda koji nestaje. Smatra da te podzemne izvore ne treba crpiti već ih ostaviti na miru. Vrlo egzaktno je pojasnio na koji će način Trumpove ekonomske politike ići u prilog malobrojnim industrijama na čelu s naftnom. Za sve ostale i život i biznis će biti teži i mnogo skuplji. Plaćat će mnogo, a dobiti malo.
Objavili smo i razgovor sa Steveom Rukavinom predsjednikom federacije američkih Hrvata i bio je posebno zanimljiv oko plinske interkonekcije u Federaciji BiH i pravu tamošnjih Hrvata da imaju vlastitu energetsku tvrtku.
Razgovarala sam i s Davidom Joyceom zastupnikom u američkom Kongresu i predsjednikom hrvatskog Caucusa u Kongresu. Snimili smo i veleposlanika Roberta Kohorsta koji je bio veleposlanik u Zagrebu u prvom Trumpovom mandatu i prema mojem mišljenju uz Roberta Bratkea, najbolji američki veleposlanik koji je služio u Hrvatskoj.
Razgovarala sam i s Mikeom Leavittom, jednim od top pet specijalista za kampanje i lobiranje na Capitol Hillu, i predavačem na Sveučilistu u Chicagu. Radi za republikance i karijera mu je doista impresivna. On je govorio o potencijalu Republikanske stranke nakon ovih izbora i o novim mladim američkim konzervativcima poput potpredsjednika Vancea.
Ono što me zanimalo, a zbog tijesne satnice nisam stigla je čuti barem off the recodrd mišljenje republikanaca na Trumpova mahom nestranačka imenovanja. Republikanci doista imaju puno veći potencijal od demokrata koji su na ovim izborima rasuli i izgubili čak šest swing država i moj dojam je da su republikanci svjesni da je Trump "zarobio" stranku, i da se nakon ovog mandata više ne može kandidirati i na sljedećim izborima ljudi poput npr. Rona De Santisa čekaju svoju priliku. Generalno, finale ovih američkih izbora s Trumpom i Harris nisu bile neka velika sreća."
Velik dio svoje karijere posvetili ste vanjskopolitičkim događajima – koje američke izbore biste izdvojili kao najzanimljivije?
"Zanimljivi su bili izbori 2000. George Bush i Al Gore kada su se glasovi ponovno ručno prebrojavali u četiri okruga na Floridi, a tijesno je bilo i u saveznim državama Winsconsin i Oregon. Mislili smo da će se tako nešto ponoviti i nakon prošlih izbora kad je Trump osporavao pobjedu Josephu Bidenu i tvrdio da je pokraden. Umjesto ponovnog brojenja dogodio se napad na Kongres, nešto do tada nezamislivo i imanentno totalitarnim i posttotalitarnim sustavima. Trump tada nije došao Bidenu na inauguraciju, a sada je sve te osuđene za napad pomilovao i to je definitivno loša poruka."
Tko Vam je tijekom duge karijere bio najzahtjevniji sugovornik?
"To pitanje mi se često postavlja. Svaki sugovornik je zahtjevan jer se obično razgovara o zahtjevnim temama", rekla je Petrović.
Koji Vam je teren na kojem ste bili izvan zemlje ostao u najljepšem sjećanju?
"Puno događanja s kojih sam izvještavala mi je ostalo u lijepom sjećanju. Prvo mi pada na pamet ulazak Hrvatske u NATO i Europsku uniju pa audijencije kod Svetog Oca. Bilo je toga još. Sve su to trenuci koji obogate i kad završim sa svojom novinarskom karijerom oni će uvijek ostati prekrasan dio mog memorijskog inventara."
Ima li nešto u karijeri što biste, da možete, napravili drugačije?
"Ne mogu vam decidirano odgovoriti na to pitanje, jer inače ne volim onu uzrečicu "e, da su mi one godine, a ova pamet". Generalno mislim da ne bih. Moj put je išao korak po korak, nisam bila od onih koji su u godinu dana doživjeli neku svoju "zvjezdanu ekspanziju" pa se potom rasuli u prašinu, a s mojim profesionalnim rastom je raslo i moje profesionalno samopouzdanje koje je u našem poslu izuzetno bitno. U tom smislu se i greške koje napravimo, uglavnom u dobroj vjeri - pokazu kao korisna lekcija."
I za kraj, kako provodite slobodno vrijeme?
"Na razne načine, ali dosta čitam. Čitanje mi daje taj prijeko potreban balans unutarnjeg mira i da se, parafrazirat ću Junga, odmorim od riječi. Volim subotnje kave u gradu s mojom ekipicom - Anitom Malenicom, Pericom Martinović, Katarinom Krpan i našim dečkima Robertom i Gianniem Gamulinom. To je naša stalna postava za kave i dobre konstruktivne razgovore - kojoj se uvijek netko priključi. Od kad smo televiziju odselili u Buzin, ne idem često u centar grada pa mi je subotnja kava prava fešta."
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
