Gašenjem ICTY-ja njegove neriješene slučajeve preuzet će Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MMKS).
MMKS će voditi žalbene postupke za bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i bivšeg zapovjednika vojske bosanskih Srba generala Ratka Mladića, čija je obrana najavila žalbu, te za vođu srpskih radikala Vojislava Šešelja, u Haagu oslobođenog odgovornosti za zločine u Hrvatskoj i BiH te protiv vojvođanskih Hrvata. Tužiteljstvo se žalilo na njegovu oslobađajuću presudu.
Karadžić je u ožujku osuđen na 40 godina zatvora, a Mladić prošli tjedan na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti širom BiH, višegodišnje teroriziranje Sarajeva i uzimanje pripadnika UN-a za taoce.
Pred MMKS-om će se voditi i ponovljeno suđenje za čelnike srbijanske službe državne sigurnosti Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, koji su 2013. bili oslobođeni krivnje za zločine u Hrvatskoj i BiH, ali je žalbeno vijeće tu presudu poništilo i naložilo ponovno suđenje.
Prvi UN-ov sud nakon nirnberškog i tokijskog
ICTY je bio prvi sud za ratne zločine koji je UN osnovao nakon nurnberškog i tokijskog procesa, na kojima se sudilo za nacističke i japanske zločine u Drugom svjetskom ratu. Osnovalo ga je Vijeće sigurnosti UN-a u svibnju 1993. kao odgovor na masovne zločine počinjene na području Hrvatske i BiH početkom 1990-ih.
Prvu optužnicu sud je podigao protiv Dragana Nikolića, zapovjednika logora Sušica u istočnoj Bosni i Hercegovini, a u svibnju 1996. započelo je i prvo haško suđenje - bosanskom Srbinu Dušku Tadiću, optuženom za zločine počinjene tijekom 1992. u logoru Omarska, gdje su bile zatočene tisuće bosanskih muslimana i Hrvata.
Prva presuda bila je protiv bosanskog Hrvata Dražena Erdemovića koji je u redovima vojske Republike Srpske sudjelovao u smaknućima nakon pada srebreničke enklave. Erdemović je bio i prva osoba koja je u Haagu priznala krivnju za zločin.
Milošević prvi optuženi predsjednik
Haški je sud 1999. prvi puta podigao optužnicu i protiv jednog aktualnog predsjednika države. U svibnju te godine optužen je predsjednik Srbije Slobodan Milošević, najprije za zločine na Kosovu, a potom i u Hrvatskoj i u BiH. Umro je tijekom suđenja 14. ožujka 2006. ne dočekavši presudu.
Njegovu optužnicu potpisala je tadašnja glavna haška tužiteljica Louise Arbour. Kanađanka je na toj je dužnosti naslijedila Južnoafrikanca Richarda Goldstonea, a nakon nje ured glavnog tužitelja preuzela je Švicarka Carla del Ponte. U povijest će zadnji kao glavni haški tužitelj ući Belgijac Serge Brammertz.
ICTY je u 24 godine optužio ukupno 161 osobu, a osuđeno je njih 84.
Devetnaest osoba oslobođeno je, među njima i generali Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač te bosanski Hrvati Zoran Kupreškić, Mirjan Kupreškić, Vlatko Kupreškić i Dragan Papić.
Oslobođeni su i zapovjednici Armije BiH Naser Orić i Sefer Halilović, kao i sadašnji kosovski premijer Ramush Haradinaj. Haški sud oslobodio je i bivšeg načelnika generalštaba vojske Jugoslavije Momčila Perišića.
Protiv 20 osoba povučene su optužnice, a protiv 17 osoba postupak je obustavljen zbog toga što su preminule prije dolaska u Haag ili tijekom postupka.
Optužnice protiv 13 osoba proslijeđene su na postupanje domaćim pravosuđima na području bivše Jugoslavije.
Šest doživotnih kazni bosanskim Srbima
ICTY je sudio za genocid, zločine protiv čovječnosti, povrede ratnog prava i običaja i teške povrede ženevskih konvencija te donio čitav raspon presuda od kojih je onu najtežu – kaznu doživotnog zatvora – izrekao šest puta.
Prošli tjedan na tu je kaznu osuđen Ratko Mladić, a prije njega za genocid u Srebrenici jednako su kažnjeni zapovjednici u vojsci bosanskih Srba Zdravko Tolimir, Vujadin Popović i Ljubiša Beara. General u vojsci bosanskih Srba Stanislav Galić osuđen je na doživotni zatvor zbog višegodišnjeg teroriziranja Sarajeva, a bosanski Srbin Milan Lukić zbog zločina u Višegradu.
U slučaju 20 optuženika presude su bile rezultat priznanja o krivnji. Među njima su i bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić koja je osuđena na 11 godina zbog progona nesrpskog stanovništva u BiH, vođa pobunjenih hrvatskih Srba Milan Babić koji je dobio 13 godina za zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj, admiral JNA Miodrag Jokić kojemu je za napade na Dubrovnik presuđeno sedam godina zatvora te bosanski Hrvat Ivica Rajić koji je priznao zločin nad muslimanima u Stupnom Dolu i dobio 12 godina zatvora.
ICTY je donio nekoliko presuda za zločine počinjene na području Hrvatske - za vukovarsku bolnicu i Ovčaru (general JNA Mile Mrkšić osuđen je na 20 godina, major Veselin Šljivančanin na 10 godina, a kapetan Miroslav Radić je oslobođen), za napad na Dubrovnik (uz Jokića osuđen i Pavle Strugar na 7,5 godina), dok je za progon i druge zločine nad Hrvatima na području tzv. RSK, uz Babića, osuđen još jedan od vođa pobunjenih hrvatskih Srba - Milan Martić na 35 godina zatvora.
Bez epiloga zbog smrti optuženih ostali su predmeti protiv Gorana Hadžića, bivšeg predsjednika RSK optuženog za progon i druge zločine na okupiranim područjima Hrvatske i protiv bivšeg vukovarskog gradonačelnika Slavka Dokmanovića za zločine vezane uz vukovarsku bolnicu, odnosno Ovčaru.
Pred ICTY-jem se uklupno pojavilo 4650 svjedoka koji su svjedočili o zločinima od Hrvatske i BiH do Kosova i Vojvodine. Sudilo se ukupno 10.800 dana i sve je to zapisano na 2,5 milijuna stranica transkripata.
Dosad je 56 osuđenih već odslužilo svoje kazne, a još ih 18 sjedi u zatvorima u zemljama s kojima je ICTY potpisao ugovore. (Hina)
