Hrvat o prvoj godini u Irskoj: "To je svijet u kojem su 'šalteruše' ljubazne i žele pomoći, a plaća ne kasni"

Hrvat Ivan Radanović jedan je od mnogih koji su bolji život potražili u atraktivnoj Irskoj, a proteklog je ponedjeljka obilježio prvu godinu dana od odlaska iz Hrvatske. Pritom se na svojem Facebooku osvrnuo na tu, kako kaže, avanturu života.

Pročitajte i ovo stigla odbijenica Povratnica iz Irske dobila odbijenicu kojoj se nije nadala: "Rođeni smo ovdje, ali nemamo to pravo" istraživanje o ovisnostima Hrvati su među najgorima u Europi! Piju, puše, drogiraju se i uzimaju antidepresive

"Prije točno godinu dana spakirali smo svoje stvari i krenuli u avanturu života. Krenuli u daleku i nepoznatu nam Irsku sa velikim suzama u očima i sa knedlom u grlu zato jer napuštaš sve svoje i zato jer napuštaš zemlju u kojoj si se rodio, kojoj pripadaš i koju voliš. U glavi imaš tisuću pitanja kao što su: da li je dobro to što činiš, da li ćeš uspjeti pronaći posao, da li ćeš pronaći stan, kako će ti biti? U isto to vrijeme želiš što prije otići iz zemlje kojoj pripadaš i u kojoj si od rođenja zato jer ne možeš normalno živjeti od svoga poštenoga i teškoga rada. Da ne duljim, mislim da znate i sami zbog čega ljudi odlaze iz prelijepe nam domovine", piše Ivan dodajući da je engleski jezik kakav govore Irci drukčiji od onog koji učimo u školi.

"Nakon godinu dana još uvijek ih teško razumijem kada pričaju", dodaje. Kaže kako mu je prvo ugodno iznenađenje bilo kada ga je vozač autobusa pitao je li mu udobno, a iznenadilo ga je i što Irci zahvaljuju vozaču autobusa na vožnji kada iz njega izlaze.

"Osjećao sam se kao da sam došao u sasvim neki novi svijet, svijet pun ljubaznosti. Nakon toga smo došli u hostel, u malu zagušljivu sobicu u kojoj je bilo šestero ljudi. Došlo nam je da se okrenemo i vratimo nazad u HR, ali odlučili smo da nas ništa neće spriječiti u naumu i da nećemo tako lako odustati jer bitno je biti strpljiv i jak", prisjeća se dalje Ivan opisujući kako su on i obitelj sljedeće dane iskoristili za rješavanje dokumenata i traženje poslova. Za to su vrijeme, piše, živjeli u hostelu.

"Dok smo bili u hostelu, počeli smo tražiti stan. Ponuda stanova je jako mala, a cijene su da zaboli glava. Potražnja je užasno velika jer jako puno ljudi dolazi živjeti u IE iz cijeloga svijeta. Na gledanje stana dođe više od trideset ljudi. Imali smo puno sreće i nakon samo 16 dana od dolaska u IE smo našli predivan stan blizu centra u kojem smo i sada", kaže te dodaje kako je Irska puna stranaca iz cijelog svijeta, no svi se međusobno poštuju.

"Irci su jako ljubazni i pričljivi ljudi. Puno puta mi se dogodilo da mi se neki stranac nasmije, pozdravi i pita kako si. To ti odmah digne raspoloženje jer tako nešto jako rijetko možeš doživjeti u HR. Kada već pišem o ljudskim odnosima, želio bih napomenuti da su 'šalteruše' jako ljubazne i učine sve što mogu da u što kraćem roku riješe tvoj problem", opisuje Ivan.

Cijene su, kaže, slične kao i u Hrvatskoj. Ono što je izrazito skupo je osiguranje automobila, dok se režije plaćaju svaka dva mjeseca, a voda - se ne plaća. Plaće se većinom isplaćuju na tjednoj bazi, četvrtkom ili petkom.

"Ne moraš strahovati da plaće neće biti. ... Kada se osvrnem i sjetim se što smo sve uspjeli napraviti i ostvariti u godini dana, vidim da je to bila dobra odluka. Radi se, ali od rada možeš puno lakše živjeti", kaže Ivan i zaključuje da je život u Irskoj "malo lakši, ali fale dragi ljudi".