Otok Hong Kong ispresjecan je tunelima kojima prometuje sustav gradske podzemne željeznice i u kojima su ceste koje prolaze ispod planinskog krajolika. Osim prometa, tuneli Hong Kong spašavaju od poplava. Zagreb se s Hong Kongom u mnogo toga ne može uspoređivati, ali taj višemilijunski grad dokaz je da se kiše koje ga svakodnevno zalijevaju u najgorim mjesecima mogu obuzdati.
Pročitajte i ovo
Odvodni sistem završava iza brda na kraju grada, no rijetko je koji stanovnik Hong Konga svjestan da postoje tolike cijevi koje mu svakodnevno spašavaju život.
Od lipnja do rujna vlada vrućina s visokom vlagom, a tajfuni i kišne oluje česta su pojava. Kišobran je u tim slučajevima potpuno beskoristan. Zato je grad opskrbljen sofisticiranim sustavom odvodnje i alarmiranja za kišne oluje.
Riječ je o sustavu kojeg je izradio gradski meteorološki Opservatorij - građanima preko mobilne aplikacije šalje upozorenja u bojama, od jantarne do crne koja označava više od 70 mm kiše po satu. U slučajevima 'crnog alarma' automatizmom se zatvaraju škole i uredi. Građane se upozorava da ne putuju ako nije nužno.
Zahvaljujući divovskim podzemnim tunelima, u slučaju takve kiše nastaju tek manje poplave i to uglavnom zbog nepropusnosti asfalta i betona, objašnjava CNN.
Inženjeri su pri gradnji tunela za odvodnju morali učvrstiti nesigurno tlo iznad da bi spriječili prodiranje vode zbog kojeg bi cijevi mogle propadati. Naišli su i na poteškoće kod izgradnje ulaza u tunele, kojima se dolazi do glavnog odvoda. Rješenje su ipak pronašli. Tu su se odlučili za iskope prilikom kojih su očistili zemlju od šljunka i krhotina koje su padale van podzemne mreže – tako su spriječili poremećaje na razini ulice.
Gradski ured za odvodnju u posljednjih 25 godina u sustav je kroz razne projekte uložio oko 3.8 milijardi dolara. Izgrađeno je 2.400 kilometara odvodnih kanala, 360 kilometara riječnih kanala, četiri ogromna podzemna tunela koji se pružaju na ukupno 21 kilometar te četiri spremnika za kišu. Još 11 ih je u izgradnji. Razna rješenja za obilne oborine, na kojima se desetljećima sustavno radi, smanjile su broj kritičnih točki sa 126, koliko ih je bilo 1995., na samo 5 danas.
