Galerija
Minhenska zrakoplovna katastrofa dogodila se na današnji dan, 6. veljače 1958., kada je zrakoplov British European Airwaysa pokušao treći put poletjeti s aerodorma u Münchenu, no umjesto toga proletio je kroz zaštinu ogradu, raspao se i zapalio.
U zrakoplovu su se nalazile 44 osobe, 20 ih je poginulo na licu mjesta, a troje ih je podleglo ozljedama. Glavninu putnika činila je momčad Manchester Uniteda, koja je u to doba nosila nadimak "Busbyeve bebe", po njihovu treneru Mattu Busbyu, a "bebe" jer su bili iznimno mladi.
Od 17 igrača, osam ih je poginulo, kao i troje zaposlenika nogometnog kluba te dvojica sportskih novinara. Nesreća je desetkovala Manchester United kojem je trebalo cijelo desetljeće da se vrati na staze europske nogometne slave koja je čekala "Busbyeve bebe" čije je vrijeme tek dolazilo.
Kako je došlo do nesreće?
Manchester United vraćao se s četvrfinalne utakmice u Beogradu s Crvenom zvezdom koju su upravo elimininirali iz natjecanja. U prethodnom kolu europskih natjecanja bili su igrali s Duklom iz Praga pa, kako je taj povratak bio iznimno kompliciran i naporan igračima, a uključivao je avion do Amsterdama, brod preko La Manchea i vlak do Manchestera, taj su put naručili čarter let od Beograda do Londona.
Činilo se to kao dobra ideja jer je zbog dugog povratka iz Praga Manchester United loše odigrao kolo domaćega engleskog prvenstva. Let je bio predugačak za britanski zrakoplov Airspeed AS-57 Ambasador pa su morali stati u München na točenje kerozina.
Kad su trebali ponovno poletjeti, dvojica pilota s iskustvom letenja za RAF u Drugom svjetskom ratu, James Thain i Kenneth Rayment, nikako nisu uspijevala stabilizirati rad motora. Raspravljalo se o tome da putnici i zrakoplov prenoće u Münchenu kako bi mehaničari detaljno pregledali motore, ali kapetan Thain bio je nestrpljiv da ipak polete tada kako ne bi kvario raspored. Obećao je mehaničaru da će polako dodavati gas, a minhenska pista bila je dovoljno dugačka da stignu polako razviti brzinu potrebnu za uzlet.
Putnici su ušli zrakoplov, a piloti su započeli s trećim pokušajem polijetanja. Sve je bilo dobro, prošli su već i točku nakon koje nema povratka. Nedostajalo im je još samo 3 km/h brzine za uzlet kad su kotači naletjeli na bljuzgu na pisti. Pali su na 207 km/h, a onda i na 194 km/h. "Kriste, nećemo uspjeti", viknuo je pilot Rayment.
Zrakoplov je sletio s piste i zabio se u zaštitnu ogradu. Krilo je udarilo u kuću i zapalilo je. Rep je otpao, a kokpit se zabio u drvo. Desna strana trupa zrakoplova zabila se u garažu u kojoj je bio kamion s gumama i zapalio se. Reyment je bio teško ozlijeđen te je poslije u bolnici podlegao ozljedama, a Thain je pokušavao gasiti požar i pomoći unesrećenima.
Posljedice
Nijemci su za nesreću krivili pilota Jamesa Thaina jer, prema njihovoj procjeni, nije odledio motore prije leta. Ipak, istragom, koja se otegla do 1969. godine, konačno je utvrđeno da je za nesreću bio kriv mokar snijeg koji se našao na pisti, a koji je osobito poguban za kotače zrakoplova građenih kao Airspeed AS-57 Ambasador. Kapetanu Thainu to nije mnogo značilo jer je bez posla ostao još 1961. godine. Više nikada nije letio, a smrt je 1975. dočekao na svojoj farmi pilića.
Trener Manchester Uniteda Matt Busby bio je teško ozlijeđen i blizu smrti, toliko da mu je katolički svećenik dva puta dao bolesničko pomazanje. Ipak se izvukao od fizičkih ozlijeda, ali kad je došao k sebi i kad je saznao koliko je njegovih igrača poginulo na letu, pao je u tešku depresiju jer je sebe krivio za let i za to što nije zaustavio pilota da ne pokušava treće polijetanje.
United je uspio sastaviti nekakvu momčad koja je uspjela pobijediti u prvoj utakmici, nekoliko dana nakon nesreće, ali sve nakon toga bila je sezona za zaborav jer su završili na 9. mjestu.
Busbya je supruga Jean isčupala iz depresije kad mu je rekla da se mora vratiti nogometu jer "dečki bi tako sigurno htjeli". Preuzeo je Manchester u idućoj sezoni i krenuo s obnovom kluba tijekom idućeg desetljeća. Bilo je tu trofeja u Engleskoj, ali kruna svega došla je 29. svibnja 1968., deset godina nakon katastrofe u Münchenu, kada je Manchester United pod Busbyevim vodstvom postao prvak Europe. Iduće se godine umirovio, osjećajući valjda da se tako odužio svojim "bebama" koje je strašna nesreća spriječila da dođu u vrh Europe.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
