Gdje ste bili 11. rujna 2001. godine?

Kristian Mišković 

Pročitajte i ovo Jača kontrola i nadzor Prvi su puta prije 10 godina avioni upotrijebljeni kao projektili 'Mjera predostrožnosti' SAD povisio stupanj pripravnosti uoči 11. rujna

Nisam bio u Americi, to je najbitnije!

Adis Varcar

Doma! Gledao kako se tornjevi ruse kao kula od karata.

Marijana Turk

Tad sam bila u školi,a za napad sam čula kad sam došla doma.

Snježana Jeremić

Uplovljavala brodom u Boston, zastrašujuće, užasan osjećaj...

Dino Modrić

Znam da sam imao 6 godina i da sam čekao da mama dođe s posla po mene...

Domagoj Ledić Leda

To se dogodilo na moj 10. rođendan...Slavio sam ga s prijateljima u kući kad smo vidjeli to na televiziji...

Petar Krešimir Herceg

Taman upisao 3 osnovne...došao sam iz škole kad gledam na telki snimke kako se avioni zabijaju u neke velike zgrade u Americi...Prvo sam zapitao svoje koji film gledaju, onda mi je mama objasnila kako su neki zli ljudi ukrali avione i zabili se u zgrade da naude ljudima i Americi. Bilo me je strah gledati kad sam znao da nije film nego zbilja pa sam otrčao u sobu. Tek danas polako shvaćam što se događalo.

Marija Šatrak

Bila sam na kavi u bircu, i sjećam se da smo mislili da gledamo film i nitko nije šljivio 5%. Idući dan smo se sreli u školi i kao: Ono jučer nije bio film.

Bernard Mahovlich

Sjećam se da sam kretao u 3. razred osnovne škole. Bio sam mali, ali kada sam vidio one avione kako se zabijaju u WTC naježio sam se...u tim trenucima svi programi su imali izvanredne vijesti o napadima...JEZIVO :SS

Dragana Karlica

Baš na taj dan mi se rodio brat...

Tony Crnković

Ja sam uz Amerikance i uvijek ću biti, taj dan kad su tornjevi srušeni nije bilo građana koji nije osjećao bespomoćan nad tim događajem, hvala bogu te oni sve više i više iskorjenjuju terorizam iako ga je nemoguće u potupunosti ukloniti te podržavam svaku akciju protiv terorizma, a taj dan je samo pokazao koliki je terorizam prijetnja modernom svijetu. 11.9.2001-11.9.2011 najbolje bi bilo kada bi mnogi ljudi otišli u crkvu i pomolili se za te žrtve i nemojte zaboraviti da su i oni nama pomogli u domovinskom ratu :)

Antonija Totić

Ja sam se par dana prije toga doselila u Ameriku, svi u obitelji smo isprva smo mislili da je to neki film, da to nije stvarno, bili smo zbunjeni i uplašeni, to nije bila baš najbolja dobrodošlica. Ali vidjeli smo kako su se Amerikanci držali svi skupa, kao i uvijek kad se dogodi neka tragedija u državi.

Ante Bagarić

Sjećam se dobro toga dana, bio sam kod kuće kad je to bilo, gledao sam na izvanrednim vijestima i nisam mogao vjerovati što se dogodilo i kako obadva zrakoplova idu ravno na blizance bilo mi je toliko šokantno da nisam mogao vjerovati da se to dešava, mislio sam da je to neki film, ali na kraju sam shvatio da je to sve stvarnost,doista mi je žao zbog poginulih u padu blizanaca i onih koji su bili u zrakoplovima obiteljima poginulih izražavam iskrenu sućut zbog poginulih u padu dvaju blizanaca i putnika koji su bili u obadva zrakoplova, doista mi je žao, taj se dan ne može samo tako zaboraviti.

Natalija Coratti

Radila sezonu na Braču...u hotelu prepunom SFOR-a...ljudi su plakali, bježali, a nisu imali kuda. Bilo je grozno i ne želim se ni sjećati toga.

Liana Košak

Gledali smo u uredu na TV. Inace, sjećanja su mi više usredotočena na desetljeće prije i na 15.rujna, na primjer. Tada sam prvi puta otišla u sklonište. Imamo se mi čega sjećati.

Vesna Doslic

Bila sam kod kuće sa tada dvogodišnjim djetetom i prva misao mi je bila 'ovo bi moglo biti gadno.. valjda neće i moje dijete morati okusiti strahotu rata koju smo i mi U Hrvatskoj okusili...+ NIsam se bojala za sebe.. bojala sam se za sina...

Marin Šperanda

Bio sam na Lopudu, radio u hotelu Lafodia kao skladištar, ljetni posao preko student servisa. Ako se dobro sjećam, vijest sam čuo tek idući dan jer nisam imao televiziju ni radio, samo sam radio, a u slobodno vrijeme se kupao i uživao. Jedan od najstrašnijih događaja u modernoj povijesti, a za mene je tad bio u rangu neke lokalne vijesti...

Anita Miličić ‎

11.rujna točno u 14 i 25 sam rodila svog sina...prva vijest koju sam čula kad sam izašla iz rađaone je bilo napad na Ameriku...bila sam sretna zbog novog života u mojim rukama, a ujedno i tužna zbog toliko izgubljenih života,dok jedni slave drugi tuguju...Život je kao putovanja u vozu. Ljudi ulaze i silaze.