Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Ovaj post biti će posvećen balkanskim klubovima i gastarbajterima', piše Gastarbajterica - nova generacija.


Nakon što smo saznali sve o njenim kolegama na poslu, o stanu bez grijanja i spavanju na luftmadracu, Gastarbajterica – nova generacija u novom postu nas upoznaje s njemačkim noćnim životom.

Vezani članci Slika nije dostupna Želite uspjeti u Njemačkoj? Pročitajte 11 savjeta koji su se već pokazali uspješnima Slika nije dostupna Val povratnika u domovinu: ''Koliko god se trudili, zauvijek ostaje obilježje da smo stranci''

'Iako rijetko, izlazila sam i u Njemačkoj. Posjetila sam par njemačkih klubova i par balkanskih, ne previše, ali dovoljno za uvidjeti glavne razlike i prednosti/nedostatke svakoga od njih. Ovaj post biti će posvećen balkanskim klubovima i gastarbajterima.

Već na ulazu u klub sa svih strana naziru se poznate crte lica, iako zapravo ne poznajem gotovo nikoga, ali ima to nešto po čemu se mi u licima naočigled razlikujemo od njih, stranaca.

Za razliku od njemačkih klubova u balkanskima visina pete ne ide ispod 12 centimetara, a dužina suknje iznad 30. Bilo ljeto ili zima naše cure nose kratke suknje/haljine i otvorene ljetne sandale. Zadnji dio mi baš nije jasan, osobno mi nikada ne bi palo na pamet usred zime izlaziti u otvorenim ljetnim sandalama i tako hodati po gradu, ali valjda imaju svoje razloge. Ispeglana kosa, jaki make-up na licu i svima nam poznata odjeća „za van“, a dečki u finim košuljama ili majicama i s gelom u kosi. Prava modna pista! Čim zakročim u klub zaboravim da sam u zapadnoj Europi 1200 km od doma i osjećam se kao kod kuće.

Na vratima stoji znak zabranjeno pušenje, ali u svakom balkanskom klubu pušenje je dozvoljeno. Mora da vlasnici imaju brutalne veze među inspekcijom jer je pušenje u velikom dijelu Njemačke u zatvorenim prostorima strogo zabranjeno. Uhvati me nostalgija kada dođem u stan sva smrdljiva od dima jer u njemačkim klubovima to ne dolazi u obzir.

Konobari pričaju na našem jeziku, pije se jeger-cola, a ne samo čisto kao što piju Nijemci (Btw. Jägermeister dolazi od njemačke riječi Jäger što znači lovac, još jedna od stvari koje nisam znala dok nisam naučila njemački!), kao i sve ostale vrste alkohola koje mi rado pijemo s raznim sokovima za razliku od njih. Nijemci također nikada nisu čuli za bambus, oni piju crno vino samostalno, a vodku eksaju što na Balkanu nikada nisam doživjela. Zapravo jesam jednom, ali samo zato što sam imala 16 i nikada prije nisam probala vodku pa sam htjela ispasti hrabra. Brzo sam naučila lekciju :)

Od muzike prevladava turbo folk, ali uvijek puste i par svima nam poznatih balada i rock hitova s prostora bivše nam Jugoslavije. Koliko mi je poznato, vlasnici svih balkanskih klubova u NRW-u su Srbi i Bosanci, ali bez obzira na to ne puštaju samo pjesme iz svoje zemlje, nego iz svih zemalja bivše Jugoslavije, što je lijepo od njih. A takva je i populacija klubova, svi pomiješani, te večeri ujedinjeni u alkoholu, glazbi i jeziku..

Mnogo naših s ovih prostora je rođeno, odraslo ili već mnogo godina živi u Njemačkoj pa nije rijetkost i u balkanskom klubu čuti njemački jer ipak im je to sada materinji jezik. Gotovo uvijek se nađe i poneki „uljez“ koji nema veze s Balkanom, našim jezikom ili bojom kože poput ponekog crnca.

I svaki put se vrte isti razgovori, da smo mi puno srčaniji ljudi, Nijemci nemaju dušu, proklinjanje kiše i općenito vremena ovdje, usporedbe s domovinom i životom u istoj, Nijemci/-ice su ružni, ovakvi i onakvi i ne znaju se zabavljati, Arapi i Turci, Domovinski rat, njemački jezik, (ne)priznavanje kvalifikacija iz domovine, svi jedva čekaju godišnji odmor da bi malo otišli doma, cijene cigareta, stanovi i najam istih, visina plaće tu i doma, ali na kraju svi se slože da je Njemačka bolja za rad i novac i ne planiraju se tako skoro vratiti.

Koliko košta ulaz u balkanske klubove, kolike su cijene pića i zašto su druženja rijetka – pročitajte u ostatku posta na blogu Gastarbajterica – nova generacija.