Direktor Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau rekao je kako je upravo Auschwitz dokaz do čega može dovesti mržnja.
Europa i svijet suočavaju se s ponovnim rađanjem populizma i s govorom mržnje, antisemitizmom, ksenofobijom i izbjegavanjem odgovornosti, ocijenio je Piotr Cywinski, direktor Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, naglasivši da je to povijesno mjesto dokaz dokle može dovesti ljudska mržnja i izostanak reakcije na zlo.
"Svjedočimo ponovnom rađanju najgorih vrsta populizma i ksenofobije.. i to jako uznemiruje", rekao je novinarima Cywinski, koji je od 2006. direktor muzeja u poljskom mjestu Oswiecimu.
Upravo je Auschwitz "dokaz do čega može dovesti mržnja", naglasio je Cywinski ovaj tjedan na međunarodnom seminaru za novinare, istaknuvši da muzej "pokušava prikazati mehanizam zla koje se ovdje dogodilo kako bi se ljudi potaknuli da razmisle i analiziraju svoju odgovornost danas".
A danas s moralnog stajališta, kaže, uopće nema sumnje da je stanje "znatno gore" nego što je bilo uoči Drugog svjetskog rata.
Objašnjava da je tada bio rat, pomaganje Židovima se kažnjavalo smrću, a informacije su se sporo širile.
"Danas znamo sve i to u realnom vremenu. Nismo u ratu. A u smislu pomoći ne događa se mnogo više nego onda", kazao je.
Cywinski je rekao da Muzej Auschwitz-Birkenau uz seminare za novinare organizira i brojne druge konferencije i skupove, za mlade, učitelje i profesore, suce i policajce, diplomate, pa čak i zatvorenike. Memorijalni centar organizira skupove i u drugim gradovima i zemljama.
Genocid počinje riječima
Pawel Sawicki iz ureda za medije koji je novinare proveo kroz Auschwitz I i Auschwitz II-Birkenau istaknuo je kako genocid ne počinje ubojstvima.
"Sva nedjela počinju riječima", rekao je. Izostanak reakcije na riječi akcelerator je svega što slijedi.
Za Pawela Sawickog njegovi suradnici kažu da je bio vodič kroz notorni logor smrti velikom broju šefova država, premijerima, slavnima.
Ali o tome ne smije govoriti. Smije i želi govoriti o onome čemu je namijenjen ured za edukaciju u Auschwitzu - o odgovornosti ljudi - te tu poruku posebno prenijeti novinarima jer, kako kaže, snaga medija je golema i stoga sedma sila mora biti svjesna svoje moći.
Muzej Auschwitz-Birkenau je od 2001. do 2016. ostvario velik porast u broju posjetitelja.
Godine 2001. bilo ih je našto manje od pola milijuna, a lani nešto više od dva milijuna. Među njima i 11.750 iz Hrvatske.
Na ulazu u Auschwitz I najviše je mladih koji bivši koncetracijski logor posjećuju u okviru obrazovnog programa. Oni čine do 65 posto ukupnog broja posjetitelja. Uz njih, brojne su i skupine turista koje vode dobro educirani vodiči na 17 jezika.
"Nijedan muzej ne može pružiti ovakvo iskustvo jer posjet Auschwitzu nije kao posjet Muzeju holokausta u Washingtonu ili Yad Vashemu jer je ovo autentično mjesto. To nije muzej o nečemu što se dogodilo daleko, nego ovdje", kaže Sawicki.
Djelatnici muzeja posjetitelje žele navesti da se upitaju o svojoj pojedinačnoj odgovornosti. "Najvažnija zadaća za nas u edukacijskom centru je naučiti ljude odgovornosti, ukazati im da smo svi mi promatrači zla i da uvijek imamo izbor", kaže Sawicki. Pojedinci odlučuju hoće li ostati pasivni ili djelovati.
Stoga je cilj edukacijskog centra s jedne strane predstaviti povijesne podatke i činjenice, ali posjetiteljima ukazati i na osobne priče preživjelih jer na taj se način dehumanizirana masa žrtava pretvara u osobnu priču, a žrtva dobija identitet.
"Empatija je ljudima prvi pokretač", smatra Cywinski.
Od 14. lipnja 1940., kada je prva skupina od 728 poljskih političkih zatvorenika dovezena u logor, do njegova oslobođenja 27. siječnja 1945. u Auschwitz je deportirano 1,3 milijuna ljudi, među njima 1,1 milijun Židova, kojih ih je stradalo više od milijuna, najviše iz Mađarske i Poljske.
Ukupno je u holokaustu ubijeno šest milijuna Židova.
Njemačka najveći donator
Kako bi i budući naraštaji mogli nešto naučiti dolaskom u bivši logor smrti, potrebno je očuvati sve nepokretne i pokretne objekte što je ogroman posao, a njegov je opseg prije osnivanja Zaklade Auschwitz-Birkenau 2009. godine "bio iznad naših financijskih mogućnosti", kazao je direktor.
Cilj zaklade bilo je prikupljanje 120 milijuna eura za konzervatorske radove, a danas joj nedostaje još samo osam milijuna nakon što je svoj doprinos dalo 36 država i privatnih donatora.
Najviše je dala Njemačka - 60 milijuna eura, SAD 15 milijuna, Poljska 10 milijuna, te između 5 milijuna i milijuna eura Francuska, Austrija, Velika Britanija, Švicarska, Italija, Izrael i Rusija.
Među privatnim donatorima nalazi se i Zaklada Stevena Spielberga, redatelja poznatog filma o holokaustu "Schindlerova lista" za koji je i Branko Lustig kao producent 1993. dobio Oscara.
Konzervatorskim radovima potrebno je sačuvati, među ostalim, 45 ciglenih baraka, 22 drvene, 21 malu i šest velikih promatračnica, 3.800 kovčega, 110.000 cipela i 4500 umjetničkih djela, kao i konzerve u kojima je bio otrovni plin ciklon B i 390 komada prugaste odjeće.
Memorijal ima i oko dvije tone kose žrtava, koja se međutim, kako je zaključeno nakon brojnih rasprava, neće konzervirati nego ostaviti prirodnim procesima.
Osnovna ideja konzervatorskih radova jest očuvanje potpune autentičnosti mjesta, pa su oni iznimno skupi. "Nama je čuvanje autentičnosti mjesta temelj bilo kakve druge aktivnosti", naglašavaju u muzeju.
Plan je uz to utemeljiti novi edukacijski centar, novi centar za posjetitelje i novi izložbeni centar. Kada se radi o izložbenom centru, ideja je da se posjetitlji pri ulasku ne vraćaju u prošlost, nego da im se ukaže na glavna pitanja koja si ljudski rod treba postaviti danas.
Potrebno je pokazati kako je prvo postojala golema frustracija, na koju su se nadogradili propaganda i populizam, potom se prikazao neprijatelj i počelo je istrebljenje.
"Želim da si svaki posjetitelj postavi pitanje - u kojem smo trenutku sada?", kazao je direktor Cywinski.
Nijekanje holokausta
Ima i onih koji holokaust negiraju. Njima muzej nudi pregršt argumenata onoga što se u Auschwitzu zbivalo.
Cywinski kaže kako su negatori holokausta danas drugačiji nego oni osamdesetih i devedesetih godina. Tada su se uglavnom htjeli promovirati iako su znali da ono što govore uopće nije točno.
"Današnji negatori imaju brži jezik od pameti", naglašava Cywinski, ali ističe da postoji dublji i ozbiljniji problem, u nekih dijelovima i zemljama Afrike i Bliskog istoka. "Tamo se negiranje ne samo prihvaća nego i potiče. Tamo je problem dublji", rekao je. (Hina)
