Radovan Karadžić na sudu u Haagu osuđen je na doživotni zatvor te je proglašen krivim za genocid u Srebrenici. Žalbeno vijeće smatra da je kazna od 40 godina neadekvatna kad se njegova kazna usporedi s osuđenicima koji su dobili doživotne kazne zatvora.
Sudac je prije izricanja presude pozvao Karadžića da ustane te ga je potom osudio na doživotni zatvor. Iz sudnice se nakon presude začuo gromoglasan pljesak, kao i zvižduci, a nekima je navodno i pozlio. Sudac je tijekom izricanja presude u jednom trenu ustvrdio kako su Karadžićevi zločini neviđenih razmjera i brutalnosti.
Vezani članci
Hoće li presuda Karadžiću promijeniti odnose između Srba i Bošnjaka? "To su dva naroda s dvije istine"
Karadžić se skrivao 14 godina, a nakon uhićenja nije se htio ni izjasniti o krivnji. Za sebe je tražio oslobađajuću presudu
Da je potvrđena prvostupanjska presuda, optuženi bi u skladu sa sudskom praksom imao pravo tražiti prijevremeno puštanje na slobodu poslije 26,6 godina, odnosno nakon dvije trećine kazne od 40 godina.
Mirno pratio suđenje
Sudac Vagn Prusse Joensen ušao je u sudnicu i kazao da neće čitati cijelu presudu, već samo sažetak. Potom je počeo čitati detalje prvostupanjske presude te obrazlagati žalbeni postupak. Karadžić je mirno pratio suđenje i izlaganje predsjedavajućeg Vijeća.
Govoreći o žalbama koji se tiču zaključaka o progonu, predsjedavajući Joensen rekao je da obrana nije pokazala da je prvostupanjsko vijeće pogriješilo u rezoniranju. Žalbeno vijeće zaključilo je da nije bilo pogrešaka pri zaključivanju događanja na Markalama u Sarajevu te ne nalazi kvalitetne argumente u vezi sa žalbom Karadžića da nije namjeravao sudjelovati u zločinima u Sarajevu. Vijeće je ustvrdilo da je Karadžić imao zločinačku namjeru Udruženog zločinačkog poduhvata za Sarajevo.
Joensen je rekao da Karadžić nije pokazao da je Prvostupanjsko vijeće pogriješilo kada se oslonilo na Direktivu 7, koju je Karadžić potpisao i u kojoj je naredio da se stvore "nepodnošljivi uvjeti bez nade za daljnji opstanak". Žalbeno vijeće nije našlo greške u odluci prvostupanjskih sudaca u vezi s progonom Bošnjaka s područja Srebrenice koji se odnosi na prisilno preseljenje žena, djece i staraca s područja Srebrenice.
Sudac je ustvrdio kako dokazi o oslobođenju nekoliko pojedinaca u Srebrenici ne ukazuju na to da nije postojala genocidna namjera.
"Nerazumni i neuvjerljivi navodi"
"Karadžićevi navodi da je on odgovoran za to samo zato što je predsjednik neuvjerljivi su. Njegovi navodi nisu ni razumni ni uvjerljivi", rekao je sudac.
Govoreći o točki presude za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce 1995. godine, Joensen je rekao da se prvostupanjsko Vijeće oslanjalo na prijetnje pripadnicima UN-a koji su bili zatočeni.
Vijeće će krenulo obrazlagati zaključke po žalbama tužiteljstva.
Govoreći o prvoj točki žalbe, da su ubojstva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorija Republike Srpske, sudac Joensen rekao je da tužitelji nisu dokazali da je prvostupanjsko Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine. Prva točka žalbe odbijena je.
Govoreći o žalbi na točku za genocid 1992. godine, sudac je rekao kako se Žalbeno vijeće ne slaže s navodima tužitelja da odluka nije dobro objašnjena. Odbijena je i druga točka žalbe.
NIje kriv za genocid u 7 općina u BiH
Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje suca Den Prade, stava je da tužitelji nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992. u sedam bosanskohercegovačkih općina. Žalbeno vijeće odbilo je točku da je Karadžić kriv za genocid u sedam općina.
Odbijena je Karadžićeva žalba na dužinu kazne. Žalbeno vijeće smatra da je kazna od 40 godina neadekvatna kad se njegova kazna usporedi s osuđenicima koji su dobili doživotne kazne zatvora.
S obzirom na sudjelovanje u više udruženih zločinačkih poduhvata, Žalbeno vijeće podcjenjuje težinu njegovih zločina i njegovo sudjelovanje u njima. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici.
Žalbeno vijeće uvažilo je žalbu Ureda tužitelja da je Prvostupanjsko vijeće pogrešno procijenilo otežavajuće okolnosti u odnosu na optuženog Karadžića.
Obrana tražila oslobađajuću presudu
Raspravno vijeće, nakon sedam godina suđenja, u ožujku 2016. u prvostupanjskom postupku proglasilo je ratnog vođu bosanskih Srba krivim za genocid na području Srebrenice, za progon, istrebljivanje, ubojstva, deportacije, prisilno premještanje stanovništva, teroriziranje civila, protupravne napade na civile i uzimanje talaca.
Po optužbama za genocide u drugim općinama BiH oslobođen je krivnje.
Slučaj je potom s Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju prebačen na Mehanizam za međunarodne kaznene sudove, pred kojim je i trajao žalbeni postupak na presudu.
Karadžićeva obrana tražila je oslobađajuću presudu, a tužiteljstvo doživotnu kaznu.
Karadžićev odvjetnik Goran Petronijević za srpske je medije uoči izricanja drugostupanjske presude izjavio da je uvjeren da će sudsko vijeće donijeti oslobađajuću presudu "ako dokaze budu sagledavali s pravnog, a ne političkog stajališta".