Ovaj šokantni post objavljen na bluereview.org u kojem Liza govori o svakodnevnim teškoćama u životu s mentalno oboljelim sinom, potaknuo je raspravu o brizi o mentalno bolesnima u SAD-u te postavio pitanje je li pošteno izjednačavati nasilje s mentalnom bolešću.
Pročitajte i ovo
Liza živi s 13-godišnjem sinom (kojem je u tekstu dala ime Michael, kako bi zaštitila njegov identitet) koji je već nekoliko puta prijetio da će ubiti sebe, nju i ostale članove obitelji. Donosimo vam dio bloga majke koja očito voli svoga sina, ali priznaje kako se više ne zna nositi s njegovom bolešću.
'Živim sa sinom koji je mentalno bolestan. Volim ga, ali me prestravljuje', započinje Liza.
'Prije nekoliko tjedana Michael je s nožem u ruci prijetio da će ubiti mene pa sebe nakon što sam ga zamolila da u knjižnicu vrati knjige kojima je istekao rok za povratak. Njegovi rođaci stari 7 i 9 godina otrčali su u automobil i zaključali se prije nego što sam im stigla to viknuti, jer znaju koji je sigurnosni plan kad se Michaelu zamrači. Nekako sam uspjela oduzeti mu nož iz ruku, a nedugo zatim pokupila sam sve oštre predmete iz kuće te oni sad putuju sa mnom u plastičnoj kutiji kad god moram izaći van'.
>> Lanza je patio od poremećaja ličnosti, majka se pripremala za 'smak svijeta'?
'Već u sedmom razredu Michael je prebačen na program za jako nadarene učenike matematike i prirodnih znanosti. Njegov IQ je visoko iznad prosječnog. Kada je dobro raspoložen rado će s vama raspravljati o različitim temama, bilo da se radi o grčkoj mitologiji ili pak razlikama između Einsteinove i Newtonove teorije. No kad nije, treba se paziti. Najveći problem je u tome što je gotovo nemoguće predvidjeti što će ga potaknuti da bude loše volje'.
'Kad sam pitala socijalnog radnika kako najbolje mogu pomoći svom bolesnom sinu, rekao mi je da ga optužim za zločin, jer u suprotnom institucije neće obraćati pažnju. Ali ja to ne želim. Nitko ne želi poslati u zatvor 13-ogodišnjeg genijalca koji voli Harry Pottera i grli se s plišanim igračkama.
Ipak, naše društvo obilježeno predrasudama prema mentalno oboljelima te ograničeno očajnim sustavom zdravstvene zaštite prema istima ne pruža drugu opciju. I onda se dogodi da takva izmučena duša oduzme nedužne živote ljudima u šoping centru ili djeci u vrtiću. Tek tada mi shvatimo da nešto treba poduzeti. Zato shvatimo radije odmah da je vrijeme za razgovor o brizi za mentalno oboljele, za razgovor koji će donijeti promjene. To je jedini način na koji naša nacija može zacijeliti ove rane.
'Bože pomozi mi. Bože pomozi Michaelu. Bože pomozi svima nama', zaključuje Liza.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
