Amerika Jugoslaviju od Staljina bila spremna braniti nuklearnim bombama

Prema dokumentima američke Nacionalne sigurnosne agencije s kojih su nedavno skinute oznake tajnosti, Bijela kuća je početkom 50-ih godina prošlog stoljeća bila uvjerena da SSSR na čelu sa Staljinom namjerava izvršiti vojnu invaziju na Jugoslaviju. Zbog toga je, smatrajući da bi to vjerojatno bio uvod u Treći svjetski rat, Jugoslaviju navodno bila spremna braniti i nuklearnim oružjem.

Pročitajte i ovo DRUGA NUKLEARNA VJEŽBA U DVA TJEDNA Putin o svojim nuklearnim snagama: "Bitno je da su uvijek spremne za korištenje" Rizik veći nego tijekom Hladnog rata 'Europa je bliže nuklearnom ratu nego ikad!'

Kako piše RTS, u dokumentu 'Izbjegavanje Armagedona' NSA navodi da je Staljin bio odlučan po svaku cijenu uništiti Tita i 'njegov otpadnički komunistički režim'. Kap koja je kod sovjetskog vožda prelila čašu je Titova vojna pomoć komunistima koji su se tada borili u Grčkoj.

>> CIA: Tito nije Jugoslaven nego Rus ili Poljak

Titu je poslao pismo u kojemu iznosi stav da komunisti u Grčkoj nemaju nikakve šanse jer Atenu podržavaju SAD. No, kako Josip Broz nije popuštao, Staljin ga je odlučio oštro kazniti.

Osim izbacivanja iz Informbiroa, pokrenuta je propaganda kojom se Tita i njegovu vlast proglašavalo špijunima odanima američkom i britanskom imperijalizmu. U sovjetskom su bloku počele čistke Titovih saveznika, a najtemeljitije je to izvedeno u Mađarskoj, prvoj jugoslavenskoj susjedi.

Tako je između Jugoslavije i SSSR-a počeo 'obavještajni rat epskih proporcija'. Čistke su krenule i u samoj Jugoslaviji . iz partije, vojske i tajne policije uklonjen je veći broj ljudi koje se smatralo prosovjetskim elementima.

U dokumentu NSA se opisuje propagandni rat dviju država i partija i navodi se da je vojna akcija Staljina djelovala kao realna opcija 's obzirom da su subverzije i sabotaže propale'. To su potvrdili i izvori koji se spominju u dokumentu, jedan od kojih je i mađarski dezerter general Béla Király.

Prema njegovim riječima, Mađarska je narodna armija trebala probiti jugoslavensku obranu u Vojvodini, što bi otvorilo vrata prema sovjetskom zauzimanju Beograda. Uništenje Jugoslavije postalo je glavni razlog postojanja 'satelitskih vojski' (vojske Jugoslaviji susjednih država Istočnog bloka), a propaganda u tim državama bila je izuzetno jaka.

Sovjeti su uskoro oformili specijalne borbene jedinice, uključujući i tri internacionalne brigade u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, opasno prijeteći Beogradu. Visoke položaje u tim jedinicama zauzimali su jugoslavenski emigranti, a pogranični incidenti postali su sve učestaliji.

Amerika zaključila: Tito ne može preživjeti bez nas

Cijela je situacija u međuvremenu zainteresirala i Zapad. U kolovozu 1950. godine procjene CIA-e bile su da bi jugoslavenska vojska imala šanse protiv rumunjskih, mađarskih i bugarskih postrojbi, no prisutnost šest sovjetskih divizija u tim vojskama značilo bi Titov poraz.

CIA je stoga zaključila da jugoslavenski otpor ovisi o stupnju i brzini zapadne pomoći, a pojedini su američki senatori upozoravali da bi 'sovjetski napad na Jugoslaviju lako mogao predstavljati uvod u Treći svjetski rat'. Kako bi pripremile jugoslavensku vojsku za rat, Sjedinjene su Države stvorile program pomoći.

U godini nakon invazije na Koreju, Washington je osigurao 77,5 milijuna dolara pomoći za Beograd. Do sredine pedesetih godina, vojna je pomoć ukupno iznosila pola milijarde dolara. Ukupni su se odnosi između Washingtona i Beograda rapidno mijenjali te su u nekoliko godina dotadašnje napetosti prevladane, a Amerika je Jugoslaviju počela smatrati vrijednom i pouzdanom branom od SSSR-a.

Jugoslavija u NATO-u

Specijalni CIA projekti razvoja za 24 mjeseca računali su na Jugoslaviju kao buduću NATO članicu, uz Grčku, Tursku i Španjolsku, što bi bilo glavno pojačanje tom vojnom paktu za eventualni rat protiv Sovjeta. Zaključeno je da je sovjetska invazija na Jugoslaviju prilično vjerojatna i da bi se mogla uskoro ostvariti. Iz perspektive NATO-a, Jugoslavija je služila kao štit za ranjivu Italiju i Grčku.

Planovi su išli toliko daleko da je u rujnu 1951. godine Vrhovno zapovjedništvo saveznika u Europi naredilo da će Italija biti branjena na rijeci Soči, koja je velikim dijelom bila na jugoslavenskom teritoriju.

Usprkos velikoj vojnoj pomoći koju je Zapad pružao Jugoslaviji, strah od sovjetske invazije rastao je u zemljama NATO-a. U veljači 1951. godine britanski vojni vrh je objavio da će sovjetski napad na Jugoslaviju dovesti do Trećeg svjetskog rata, a slično je mislio i službeni Washington.

S obzirom da NATO nije bio u stanju ostvariti prednost kada je riječ o konvencionalnom naoružanju, opcija nuklearnog oružja često je bila spominjana. U tjednima nakon invazije Koreje, Washington je prihvatio opciju da u obrani Jugoslavije iskoristi nuklearno oružje, što bi svakako proizvelo i odgovor s druge strane i teško da bi bilo moguće izbjeći nuklearni rat.

Prekoret zbog Korejskog rata

Ipak, do dugoočekivanog sovjetskog napada nikada nije došlo, a prema generalu Királyju, završne pripreme za napad na Tita kulminirale su tijekom američke invazije na Koreju. No, razvoj događaja na Korejskom poluotoku za Sovjete je bio neočekivan. Moskva je rezonirala da ako je Amerika uložila takav napor kako bi spasila Koreju, kako će se onda tek angažirati za spas strateški važnog Tita.

Zbog toga je Staljinova pripravnost za izazivanje svjetskog, pa čak i nuklearnog rata, slabila, a planovi za invaziju su odgođeni. Prema Királyjevim riječima, snažna američka obrana Južne Koreje odvratila je Staljina od invazije i on se ponovno vratio planovima da organizira atentat kojim bi uklonio Tita.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook