Brojke su jasne i nisu nimalo ugodne. Štoviše, šokiraju i tjeraju na razmišljanje. Za proizvodnju jedne pamučne majice potrebno je oko 2700 litara pitke vode. Samo za usporedbu, to je količina koju jedna osoba popije u dvije i pol godine. Za njezinu razgradnju u prirodi, potrebno je više od pola stoljeća.
Od 2000. do 2015. godine proizvodnja odjeće se udvostručila, a trajnost proizvoda smanjila za trećinu. U toj hiperprodukciji puno kupujemo, malo nosimo i na kraju – bacimo. I to nevjerojatnih 11 kilograma odjeće po osobi. Još nevjerojatnije zvuči podatak da taj komad odjeće koji smo tako žarko željeli i okretali se za njim u izlogu, odjenemo svega 7-8 puta.
Živjeti i poslovati zeleno, etično i održivo
Brza moda razlog je povećanja potrošnje. Možda bismo je i shvatili da se odjeća iznosi, reciklira, pokloni. No uglavnom se spaljuje ili odlaže na odlagalištima, i to gotovo 87 %. Uz čovjeka hiperpotrošača situacija postaje neizdrživa i EU pokreće niz inicijativa kako bi se smanjila potrošnja. Između ostaloga, poziva na zabranu spaljivanja neprodane odjeće, ali i na uvođenje digitalne putovnice; kao osobnog podatka svakog komada odjeće preko kojeg ćemo lako saznati najvažnije informacije o proizvodu – gdje je i kada napravljen, od kojih materijala i može li se reciklirati.
Koliko je situacija uzavrela i koliko znači živjeti i poslovati zeleno, etično i održivo, dobro zna naša poznata dizajnerica Ogi Antunac, u čije su se kreacije zaljubile žene diljem svijeta.
"To je moj put i ja nekako više volim takav put, volim taj društveno odgovoran rad, da je moja odgovornost prema društvu da budem održiva. Da moji ljudi rade u odgovarajućim okolnostima, da je moja roba na taj način proizvedena i na taj način poštujem i svog kupca. To je za mene prirodni put", naglašava dizajnerica.
Tekstilna industrija – drugi po redu zagađivač okoliša u svijetu
Tekstilna industrija drugi je po redu zagađivač okoliša u svijetu, govore brojke. Procjenjuje se da su postupak bojenja i završna obrada u proizvodnji tekstila odgovorni za 20 % globalnog onečišćenja vode.
"Za mene je to porijeklo tkanine izuzetno važno, gdje je nastala, otkud je, kakve je kvalitete, uvjeti u kojima se roba proizvodi i nezagađivanje okoliša prilikom proizvodnje. A tu razgovaramo o tekstilnoj industriji, o bojilima, supstancijama koje tekstilna industrija koristi, pa je i zbog toga veliki zagađivač", ističe dizajnerica Antunac.
Brza moda i način funkcioniranja modne industrije donosi još zabrinjavajućih brojki. Do 35 % globalne mikroplastike u oceanima potječe iz sintetičkih tekstilnih proizvoda, a između 200 i 500 tisuća tona svake godine uđe u morski okoliš, i posljedično završi na našim tanjurima.
Zaustavljanje prekomjerne proizvodnje, bezumne potrošnje i poziv na recikliranje
Spora moda koju naša dizajnerica živi reakcija je na brzu modu. Cilj joj je potaknuti na razmišljanje o odnosu prema odjeći, ali i prema planetu. Argument je to i za zaustavljanje prekomjerne proizvodnje, bezumne i impulzivne potrošnje, kao i poziv na recikliranje.
"Mi kao svaki brend imamo stock, neprodane komade. Sada sam ih počela redizajnirati, davati im novi život i svojom intervencijom dati novi oblik, novi duh. Poražavajuća je činjenica da se tako brzo rješavamo komada i bitno je kupovati odgovorno – što kupuješ, zašto ti to treba. U ovo konzumerističko vrijeme pretrpavanja stvarima koje nam ne trebaju nezdravo je za kvalitetu života, za okoliš i priča postaje neodrživa", priča nam dizajnerica.
Recikliranjem tekstila čuvaju se sirovi materijali i prirodni resursi. Tako se manje proizvodi, transportira i procesira, što smanjuje količinu iskorištene energije. Posljedice su manje otpuštanje ugljikova dioksida, manje stakleničkih plinova i očuvanje prirodnih bogatstava. Ipak, samo 1 % korištene odjeće reciklira se i koristi za novu odjeću.
Katastrofa iz 2013. uzdrmala svijet
Svake se godine u EU-u baci oko 5,8 milijuna tona tekstila. Samo u Njemačkoj godišnje se uništi neprodane robe u vrijednosti od sedam milijardi eura. I u Hrvatskoj se bacaju tone i tone tekstilnog otpada. Prema podacima iz 2020., odbačena je hrpa tekstila teška 53 tisuće tona.
"Treba odgovorno kupovati, udahnuti stvarima koje su nam dugo u ormarima neki novi život redizajnom ili nečim i recimo poklanjati i učiniti nekoga drugog sretnim", jasna je Ogi Antunac.
Globalna tekstilna industrija vrijedna je oko 2,83 bilijuna eura i zapošljava 75 milijuna ljudi. Azija je vrlo privlačno odredište proizvođača zbog niskih troškova rada. Više od 70 % tkanina i odjeće u EU stiže iz azijskih zemalja. I tu se susrećemo s još jednim problemom brze mode – opasnih i loših uvjeta rada zbog stalne potrage za sve nižim cijenama i kraćim vremenom isporuke.
Svijet se sjeća katastrofe koja se dogodila u travnju 2013. u predgrađu Dhake, u Bangladešu. U jednoj od najtežih industrijskih nesreća poginulo je 1138 ljudi kada se urušila tvornička zgrada. U njoj se u tom trenutku nalazilo više od tri tisuće radnika koji su šivali odjeću za najpoznatije svjetske brendove.
Procjenjuje se da će se u Europi do 2030. količina tekstilnog otpada povećati za više od 50 %
Katastrofa je privukla pozornost na radne uvjete, bolje rečeno neuvjete u sektoru, pa se pokrenulo nekoliko inicijativa. U lipnju prošle godine zastupnici Europskog parlamenta predložili su strože mjere za zaustavljanje hiperproizvodnje i potrošnje tekstila. Zastupnici Odbora za razvoj EU parlamenta žele da se odjeća ne proizvodi jeftino pod cijenu sigurnosti, zdravlja, ljudskih prava i dostojanstva radnika.
Koliko još ljudi treba ostaviti svoj život u ruševinama loše izgrađenih i pretrpanih tvornica da se stvari pokrenu i promijene? Koliki postotak okoliša još moramo zagaditi prije nego što bude prekasno? Ako nastavimo ovim tempom i po starom, procjenjuje se da će se u Europi do 2030. količina tekstilnog otpada povećati za više od 50 %. Treba li nam to?
Promjena počinje od svakog od nas, sitnim koracima do velikih stvari. I tiče se svih nas. Kakvu Europu želimo? Svoje odgovore možemo dati već 9. lipnja 2024. na izborima za Europski parlament.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u partnerskoj suradnji s Uredom Europskog parlamenta u Hrvatskoj po najvišim profesionalnim standardima.
