Na sastanku koji je trajao oko 45 minuta sudjelovalo je 40-ak liječnika, a jedan od sudionika sastanka ustupio je audiosnimku sastanka portalu Telegram koji je objavio detalje. Sastanak je uslijedio nakon što je u javnost izašlo pismo koje je jedna od zaposlenica bolnice uputila nadređenima, a u kojem iskazuje nezadovoljstvo. Lukšić, inače specijalist za bolesti lica, čeljusti i vrata, liječnicima nije davao konkretne odgovore na pitanja već se izmotavao kako nije on odgovoran.
Liječnici su pitali tko će biti odgovoran kad COVID pozitivni pacijenti umru jer im se na odjelu ne može osigurati respirator. Više njih ponavlja da respiratora nema dovoljno i da će to biti sve veći problem budući da se, kako je naglasio i sam Lukšić, ”vrhunac epidemije očekuje tek oko 20. studenog”.
“Već šest mjeseci se zna da nemamo respiratora”, zaključilo je više liječnika koji se pitaju: “Pa zašto to dosad nije riješeno. Što se čekalo? Imali smo dovoljno vremena. Ovo se uopće nije trebalo dogoditi.”
Nedostaje respiratora: ”Što ćemo napisati? Da je čovjek preminuo jer nije dobio šansu da se liječi?”
”Mi ne želimo da nam pacijenti umiru jer ih nemamo čime spasiti. A sada moramo čekati da se neko mjesto oslobodi da bismo drugoj osobi mogli pomoći da diše”, kaže liječnica. Koliko mi uopće imamo respiratora?, pita Lukšića jedan od sudionika razgovora. Podsjećajući na veliki priljev oboljelih, drugi kaže kako će do vrhunca epidemije biti potrebno možda i 140 respiratora. Dakle, ili će nam ih se dovesti još, ili ćemo otvoreno reći da mi više ne možemo. Jedna doktorica naglašava da su zdravstveni radnici svim oboljelima dužni omogućiti jednaku zdravstvenu skrb. A sljedeći pita šefa: ”Što ćemo napisati? Da je čovjek preminuo jer nije dobio šansu da se liječi?”.
Lukšić na sve to odgovara kako su ”sve bolnice pod velikim pritiskom”, kako su ”respiratori ozbiljan problem”, ali da ”treba naći balans između broja respiratora koji će nama biti potrebni i svih ostalih”. Liječnicima govori da ga moraju razumjeti jer ne može riješiti pitanja koja su "hijerarhijska i organizacijska".
”Nemamo prostora, ni opreme, ni liječnika. I tko će nam to riješiti? Kad se uputimo prema ravnatelju bolnice, kaže nam se da je glavni i odgovorni PRIC, dr. Lukšić i ostali. Kad pitamo vas, loptica se opet prebacuje. Pa kako da mi normalno radimo?”, ističe jedan liječnik, a drugi nastavlja: "Profesore, pa vi ste voditelj i koordinator PRIC-a. Vi ste odabrali svoje suradnike, voditelje RIC-a i RC-a. Vi te stvari morate razriješiti. Ako ne možete, raspustite stožer".
"Ne govorite da ima mjesta u bolnici. Mi smo pukli"
Liječnici upozoravaju da su kapaciteti COVID odjela na izmaku, ali iz bolnice se u medijima svejedno tvrdi da u Dubravi ima još dosta kreveta. Lukšiću prigovaraju da i sam daje na televiziji takve izjave, a onda iz drugih bolnica šalju pacijente koji ne mogu biti primljeni jer nema mjesta. ”Hoćemo li te ljude onda opet vraćati natrag?”, pita Lukšića jedan liječnik. “Ne radite to više”, kaže mu jedna liječnica.
Sudionici sastanka traže da im se dovedu infektolozi. Kažu da ih moraju oteretiti druge bolnice jer oni pacijente već poliježu po zajedničkim prostorijama. ”Između kreveta se ne može proći. To nije normalno. To nije humano”, kaže jedna liječnica. ”Dobro da pacijente još ne stavljamo u onaj podvožnjak”, sarkastičan je njezin kolega. I dalje: Ovo je prvi put da s vama imamo sastanak, a kriza traje od ožujka. Sestre su bačene na odjele i prepuštene same sebi. Imamo jedno računalo. Bolnica je pukla. Mi smo pukli. Jedan liječnik na 80 kreveta. Što da kažemo pacijentima kad pitaju mogu li se negdje oprati? Zašto nas nitko ništa ne pita? I tako dalje.
Lukšić je na kraju liječnicima ponudio da se za tjedan dana ponovno sastanu, a s njim će doći Jasminka Peršec i Ivica Grgurević, koji su postali voditelji dvaju odjela podređenih PRIC-u, a to su Respiratorni intenzivistički centar (RIC) i Respiratorni centar (RC).
