Konferencije za medije postale su svakim danom sve sličnije pa su čak rečenice ''iduća dva tjedna su ključna'' ili ''hvala vam na ovom pitanju'' postale svojevrsni vic na društvenim mrežama.
To samo pokazuje da se, kako vrijeme domiče, komunikacija mora mijenjati i fokusirati na jasne i jezgrovite odgovore, na ono što sve zanima – kada, u kojoj mjeri, na koji način se može računati na povratak barem nekoj verziji ''normalnog'' života.
Pročitajte i ovo
ANALIZA GABRIJELE KIŠIČEK
Netipičan političar: Zašto je Vili Beroš tako brzo osvojio naciju i postao osoba kojoj se vjeruje, koja ohrabruje i suosjeća?
Pročitajte i ovo
Analiza Gabrijele Kišiček
Oni pridonose da se teški dani lakše podnose: ''Građanima takav način govora ulijeva sigurnost''
No, oni koji su se možda zasitili istih pitanja i vrlo sličnih odgovora proteklih tjedana (''sve ovisi o epidemiološkoj slici'', ''vidjet ćemo kako će se situacija razvijati'', ''moramo biti strpljivi''), ipak trebaju biti zahvalni što nismo suočeni sa situacijom kao, primjerice, susjedna Srbija ili daleke nam Sjedinjene Američke Države.
Srbijanski ministar obrane Vulin nedavno je izjavio: U Srbiji nitko nije ni pomislio napadati Hrvatsku, kritizirati njezine mjere ili se uspoređivati s Hrvatima (..) Mnogi u Hrvatskoj nikada neće izliječiti komplekse koje osjećaju prema Srbiji i mržnju prema Srbima.
I da, ne treba uspoređivati epidemiološku sliku, ali je zanimljivo usporediti kvalitetu krizne komunikacije. Prva ključna razlika jest što je koronavirus u Srbiji iskorišten za pokazivanje političke snage predsjednika Aleksandra Vučića i njegov obračun s pojedinim medijima.
Tako on na pitanje novinarke je li testiran na koronavirus odgovara da je ta briga o njegovu zdravlju licemjerna i da ga žele politički izolirati, maknuti sa scene, a onda nazvati kukavicom. Čak ide i do toga da bi njegova ''politička izolacija'' značila pobjedu koronavirusa.
Ta se teza o ''političkoj izolaciji'' predsjednika ponavlja i u javnim medijima koji za takve pokušaje ''izolacije predsjednika'' optužuju privatne medije, nazivajući ih ''mediji s tajkunskim predznakom''. Čini se da je u Srbiji glavna zvijezda ove pandemije Aleksandar Vučić koji svojim izjavama, u najmanju ruku, iznenađuje.
Postoje situacije (a zdravstvena kriza je jedna od njih) u kojoj se glavnina komunikacije treba prepustiti stručnjacima, a oni bi pak svojim načinom komunikacije trebali pokazati sposobnost, stručnost, odlučnost u rješavanju krize. No, teško je nekim političarima prepustiti centralnu poziciju u javnosti. Jedini koji takvim nastupima profitiraju jesu komičari poput Zorana Kvesića koji satiričnim prikazom pokušavaju upozoriti na problematičnost političke komunikacije. Ima i Srbija, naravno, krizni stožer, ali ni on nije lišen ''skandala“.
Glavnu riječ ipak imaju stručnjaci
Epidemiolog Predrag Kon želi podnijeti ostavku jer je povrijeđen komentarima na društvenim mrežama, ali onda ipak nakon razgovora s predsjednikom, od ostavke odustaje, a o predsjedniku govori: ''Bez snažne podrške predsjednika ne bismo ništa mogli napraviti, nego bismo samo pričali''. Političari, stručnjaci, ne prestaju hvaliti Vučića kojem je ''jedan jedini život u Srbiji važniji nego sva blaga ovoga svijeta''.
U Hrvatskoj su visoki politički dužnosnici (i premijer i predsjednik) ipak ''glavnu riječ'' u komunikaciji s građanima prepustili stručnjacima i pravilno prepoznali da ovo nije vrijeme za politička nadmudrivanja niti prikupljanje političkih poena.
Problemi i kod Trumpa
Problem u kriznoj komunikaciji (i komunikaciji svake vrste) ima i Donald Trump koji se svako malo sukobljava s predstavnicima medija jer mu ne odgovaraju postavljena pitanja. Ako ga novinari pitaju je li trebalo ranije reagirati, jesu li dovoljno napravili, on to shvaća kao provokaciju pa novinarki oduzima riječ.
Iako ga neki mediji prozivaju i za ''kaznenu odgovornost'' zbog neadekvatne reakcije, on i dalje samouvjereno ponavlja: ''Trebali biste mi zahvaliti na mojoj procjeni''.
Kako su se političari nosili s krizom i kako su reagirali, procjenjivat će se nakon što kriza završi, a ljudski životi više ne budu ugroženi. U trenucima kada je strah od zaraze i bolesti još uvijek prisutan, bilo bi dobro da političari suspregnu svoje taštine i zaborave malo na svoje pozicije i buduće izbore.
Hrvatski su političari ovaj put u tome uspješniji od mnogih.