Volim sve isplanirati na vrijeme, a vjenčanje je doista posebna situacija u kojoj treba uskladiti mnogo toga. Vjenčanje je u devetom mjesecu i ne bi trebalo biti problema. Sala, crkva, muzika, fotografi, sve najvažnije stavke dogovorene su već početkom godine. Vjenčanica u ormaru, pozivnice su pripremljene, plan je bio do Uskrsa pozvati ljude i što više toga obaviti da kasnije budemo mirni.
Pročitajte i ovo
No onda nam je došla korona, pa zatvaranje svega, karantena… To nam se ni u jedan plan nije uklapalo. Tada smo sve stavili na čekanje, ali s nadom da će do ljeta sve proći. I taman kad smo pomislili da ide nabolje, kad se sve donekle vratilo u normalu, broj zaraženih ponovno je počeo rasti, a Stožer mijenja pravila iz dana u dan. A meni u glavi stotinu pitanja…
Hoće li granice biti otvorene? Dosta nam rodbine i prijatelja živi vani, ima li onda smisla održati svadbu bez ljudi koje želimo na njoj? Zatim, hoće li nam uzvanici htjeti doći s obzirom na okolnosti? Čujem od drugih da mnogi ljudi otkazuju dolazak jer se boje. Mi još čekamo potvrde pa ne znamo sa sigurnošću kakva je situacija u našem slučaju.
Rezervni plan?
S obzirom na trenutačnu situaciju, kako će nam doći ljudi iz zemalja u kojima su lošije brojke? Budući da su nam svećenik i bend iz BiH, nije nam uopće svejedno. Bismo li trebali imati rezervni plan i za to?
Kako isključiti nekoga s popisa? Već smo pozvali ljude, plan nam je imati oko 400 gostiju. I što sad, ne pada nam na pamet zvati ih ponovo i reći – sorry, ipak niste pozvani, morali smo smanjiti broj uzvanika zbog preporuka Stožera.
Je li neodgovorno organizirati svadbu s toliko ljudi? Što ako se netko zarazi? Ta nas pitanja itekako muče. Srećom, među rodbinom i prijateljima nitko nije bio zaražen, ali što ako se to slučajno dogodi, i to baš na našem vjenčanju? Vjerujemo da su svi svjesni opasnosti, ali i dalje je to velika odgovornost.
S druge strane, kako izbjeći kontakte s ljudima koji su došli veseliti se s tobom, čestitati ti? Kako zabraniti ljudima da se druže, plešu, grle? Vjenčanje bi trebalo biti veselo događanje, to nam je često prilika da vidimo one koje dugo nismo, da se proveselimo, posebno nakon svih silnih ograničenja u posljednje vrijeme.
Bismo li trebali uzeti rezervni termin? Ima li to smisla uopće, jer tko zna dokad će ovo stanje potrajati? Ako i odgodimo vjenčanje, kako ćemo ponovo sve uskladiti?
Želimo li odgoditi vjenčanje?
I na kraju, želimo li uopće odgoditi vjenčanje? Što sa svime što smo dosad dogovorili, koliko smo novca već potrošili, koliko smo se tek svemu veselili…
I tako iz dana u dan pratimo vijesti i iščekujemo kakvo će biti stanje sutra, idući tjedan, za mjesec-dva. Malo se smijemo nevjerojatnim preporukama (poput zabrane vlakića, razmaka na plesnom podiju, ulaska u salu i slično), onda smo bijesni jer vidimo kako se oni koji propisuju mjere ni sami ne drže toga, pa smo malo zabrinuti i pitamo se kako ćemo sve izvesti, smišljamo razne kombinacije…
Znam da nije kraj svijeta, da ima i onih koji su ostali bez posla i morali sve otkazati, onih koji su već dvaput odgađali vjenčanje i sad još uvijek strepe, ali nije mi svejedno. Znam i da se ne vrijedi previše živcirati jer bit će kako bude, ali teško je ne razmišljati o tome jer smo uložili vremena, novca i truda u sve ovo dosad.
Ostaje nam samo nadati se najboljem.
