Što nakon korone: Je li razjedinjena Europa spremna za ekonomsku krizu koja slijedi?

Već dugo u Europi ne stanuje ni solidarnost ni suradnja, nema čak niti zajedničkih epidemijskih mjera. Svaka je zemlja prepuštena sebi. Ta činjenica može još nekako preživjeti koronu, ali krizu koja stiže razjedinjena je zajednica nesposobna preživjeti. Kako će tek krizu preživjeti Hrvatska koja se iz posljednje izvlačila najdulje od svih i kojoj svi sada prognoziraju najveći pad?

"Tu se pojavljuje i problem regionalni razvijenog sjevera i siromašnog juga. I kad pogledate bilance tih zemalja one dosta ružno izgledaju. Sjevernjaci su kreditori, vjerovnici, a jug su dužnici. Kad dođe do solidarnosti, da treba izdati koronaobveznice onda imaju svi politički problem unutrašnji. Sjeverne zemlje imaju problem: Zar ćemo mi financirati one južne zemlje koje su neradnici, samo troše, prave gubitke, a mi radimo, štedimo, pa ih moramo financirati. A južne zemlje kažu: oni tu dođu, investiraju, manje nam plaće daju, daju nam visoke kamate, odnesu naš kapital i kad dođe do krize neće da poravnaju naše gubitke", objašnjava Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista.

Bez kupovanja obveznica

Odluka njemačkog Ustavnog suda o, zasad tromjesečnom prestanku tiskanja novca za saniranje dugova što južnijih, to tužnijih članica, pokazuje da Europa puca i na temeljnoj, pravnoj osnovi. Njemački su ustavni suci, naime, presudili da je politika Europske središnje banke neograničenog kupovanja obveznica prezaduženih država eurozone zapravo protuustavna. Otkup državnih obveznica mjera je koju je ECB pokrenuo 2015. godine i otad je središnja banka otkupila 2200 milijardi eura obveznica zemalja koje su trebale financijsku pomoć. Jasna je to poruka da ni pomoći ni solidarnosti više neće biti. A najteže doba tek stiže.

"To na neki način taj stav konzervira. On sada dovodi u pitanje funkcionalnost prije svega europskog monetarnog sustava, funkcionalnost eura, funkcionalnost Europske centralne banke. Ako Bundesbanka odustane i ako bude morala prodavati obveznice, a ne kupovati obveznice različitih zemalja, mi onda imamo problem da se na taj način Europsku monetarnu uniju i Europsku uniju pojačano čini disfunkcionalnom za rješavanje bilo kakvih problema u kriznim situacijama", govori Vladimir Čavrak s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

"Ja gledam Nijemce tako da je njihov stav: Radije ćemo raditi 20% više za 20% manju plaću, ali nećemo štampati novac jer oni imaju strah od štampanja novca, ono što ste maloprije rekli quantitative easing. S druge strane, kad god štampate novac prije ili kasnije novac se mora platiti realnim dobrima, odnosno radom. U Europi koja će najjača ekonomija na koju će se najviše otići otplate? Na Nijemce", kaže Jurčić.

Domaće zaduživanje

Razumijevajući dubinu krize koja stiže preporuke su globalnih institucija da države upumpavaju novca koliko god bude trebalo, što praktički znači napuštanje fiskalne discipline. To što se mnogi brinu za buduću rupu u državnoj blagajni i vraćanje dugova trebalo bi, kažu sugovornici, potaknuti državu da se zadužuje kod kuće. I to u kunama.

"Ako je ova koronakriza rasvijetlila tu našu pogrešnu politiku i da u jednom trenutku primijetimo da imamo centralnu banku i da naš premijer ne mora reći da bi bilo puno bolje da smo u monetarnoj uniji da bi mogli dobiti 700 milijuna eura iz Europske unije, on kao da zaboravlja da postoji Hrvatska centralna banka koja mu može dati milijardu eura i da nije nikom obvezan i da nije nikome dužan. To je svrha centralne banke", dodaje Jurčić.

Ako slučajno ne znamo što bi nam se moglo dogoditi, dovoljno je baciti pogled na Grčku. Kojoj nisu dali da vrati vlastitu valutu, jer bi to značilo da euro nije uspio. Pa, trenutno umjesto suvisle politike spasa slušamo samo kakva strahota stiže krajem ljeta. Strah može samo dodatno ubiti i ono malo potražnje i kupnje koja se nije skrila pred koronom.

Povratak na 2002.?

"Vi u krizi ne možete najavljivati bit će teško, najavljivati kako nećemo ovo, nećemo ono, vi morate reći što hoćete. I uvjeriti građane i poduzeća prvo da razumijete situaciju u svim elementima. Drugo, da imate instrumente i snagu da učinite sve što je potrebno. Jer ovog trenutka čak ni poduzeća još ne mogu napraviti svoje procjene što će njima biti potrebno u narednih godinu dana, prema tome nema potrebe sada da Narodna banka ili Vlada ide ispred toga, ali moraju se dati jasne izjave", smatra Vladimir Čavrak.

Stoga bi umjesto strašenja ljudi bilo pametno okvirno izračunati potrebe građana i poduzeća i pripremiti teren za njihovo financiranje. Budemo li se držali politika koje su čista iluzija čeka nas ovo:

"Mi s ovim padom od 10%, ako se dogodi 10%, mi nećemo doći do 2008., mi ćemo doći do 2002.-2003.godine. Jer mi smo tek sad došli na 2008. Zemlje koje su nama slične, tranzicijske europske zemlje, one su u prosjeku 30% iznad 2008. tako da oni i kad padnu manje od 10% oni će se vratiti dvije-tri godine natrag, a mi s ovim padom ne idemo na 2008. nego idemo na 2003.ili 2004. godinu", zaključio je Jurčić.