SDP s vlasti prelazi u oporbu, Zoran Milanović gubi premijersku funkciju, a stranka raspisuje unutarstranačke izbore. To su novosti s kojima jedna od dvije najveće stranke ulazi u, kako se čini, politički burnu 2016. godinu. Hoće li Zoran Milanović preživjeti i ponovno preuzeti vodstvo u stranci ili je vrijeme za „promjene“ koje najavljuje njegov protukandidat? Iako se u posljednjem trenutku pojavio još jedan kandidat, vrlo je vjerojatno kako će se borba za čelnog čovjeka SDP-a voditi između Zorana Milanovića i Zlatka Komadine, i to s dvije potpuno različite retorike.
Pročitajte i ovo
Da Milanoviću netko drugi piše govore ili ga savjetuje o argumentaciji, Zoran Milanović bio bi govornik par exellence. Zoran Milanović ostaje dosljedan sebi i svom retoričkom stilu koji je ponovno temeljen na djelovanju na strah (argumentum ad metum) od mraka koji donosi vladajuća koalicija, od podjela koje nameću, od onih koji nas vuku u prošlost da bi nam ukrali budućnost. A sebe predstavlja kao jedinog koji se tom mraku može oduprijeti, jedinog koji je dovoljno borben, koji ima viziju i iskustvo da pobjedi HDZ. Zanimljivo je što se u svojoj borbi za mjesto predsjednika vrlo malo referira na protukandidata, njegove pristalice i njihove argumente.
Primjerice, Rajko Ostojić podržavajući Komadinu ističe: Doveli smo HDZ na Pantovčak i u Banske dvore, jasno da podržavam Zlatka Komadinu. Milanovićev odgovor sastoji se u evociranju svog odnosa s Rajkom Ostojićem koji je dvije godine cupkao oko njega kao vesela vjeverica. Prepoznatljiva je to taktika kojom se diskreditira osoba, a ne ono što on govori.
ZORAN MILANOVIĆ NASTAVLJA S AGRESIVNOM RETORIKOM I OMALOVAŽAVANJEM
I Zoran Milanović i njegovi pristaše odabrali su retoriku kojom HDZ prikazuju kao najvećeg neprijatelja, ne samo njihove stranke nego i Hrvatske općenito, a sve koji ne podržavaju Zorana Milanovića vide kao one koji razbijaju SDP i nisu ništa drugo nego, kako je rekao Ranko Ostojić, pudlice koje se nikada nisu borile za socijaldemokraciju nego samo za svoje guzice. Dakle, Zoran Milanović i dalje najavljuje žestoku borbu, ali kako naglašava, političku borbu, protiv svojih protivnika i jedini je on koji u toj borbi može pobijediti. Također, svoju borbu za mjesto predsjednika stranke nastavlja agresivno, retorički agresivno, diskreditiranjem i omalovažavanjem svih onih koji se s njime ne slažu. Što je pomalo kontradiktorno floskulama o tome kako svatko ima pravo reći što misli, čuti druge i njihove argumente. Čini se kako ima pravo ako si želi priskrbiti epitet pudlice ili vjeverice.
Ipak, ono što se mora naglasiti kao velika prednost Milanovića nad Komadinom jest njegova izvrsna govorna izvedba. Analizirajući video poruku biračima SDP-a, očita je sigurnost, samopouzdanje i odlučnost koju Milanović posjeduje. Borbenost o kojoj govori, žestina koju obećava potpuno je vidljiva iz njegovog stava, glasa i intonacije, ekspresivnosti. Da mu netko drugi piše govore ili ga savjetuje o argumentaciji, Zoran Milanović bio bi govornik par exellence.
RETORIKA ZLATKA KOMADINE
Ako želi biti dostojan protivnik Zoranu Milanoviću Zlatko Komadina mora se kloniti uopćenih fraza i floskula i jasno artikulirati što želi promijeniti u načinu vođenja stranke. Retorika Zlatka Komadine kojom nastoji pridobiti povjerenje birača je puno umjerenija i potpuno drugačija. Temelji se na osnovnoj poruci, a ta je da su SDP-u potrebne promjene. SDP koji nakon četiri godine odlazi u oporbu, koji je, kako ističu Baldasar, Rajko Ostojić i drugi njegovi pristaše, izgubio sve izbore posljednjih godina od europskih, predsjedničkih pa sada do parlamentarnih, SDP kojem je potrebna demokratizacija i decentralizacija.
Zlatko Komadina, ako je suditi po retorici, zaista predstavlja promjene. Kritizira umjereno, bez vrijeđanja i omalovažavanja, ali ipak nedovoljno odlučno. Govori o „promjenama“ koje su potrebne kao što su tolerantnije i demokratske rasprave, ali nekako u zraku ostaje pitanje: A kakve su rasprave bile do sada? Suzdržan je u konkretiziranju svega što smatra lošim u stranci, ali mu to uvelike oslabljuje argumentaciju, koja se pri tome svodi na floskule o toleranciji, uvažavanju, demokratizaciji, povjerenju….I na kraju krajeva, čak i ako su promjene zaista potrebne u SDP-u, čime će članstvo uvjeriti da promjene donosi baš ON. Parafraziranjem Gandhija i rečenicama poput „Budi promjena koju želiš vidjeti“? U najmanju ruku blijedo.
Zlatko Komadina ako želi biti dostojan protivnik Zoranu Milanoviću mora se kloniti uopćenih fraza i floskula i jasno artikulirati što želi promijeniti u načinu vođenja stranke i argumentirati kako i zašto će te promjene donijeti upravo on. Jer da bi se stranka mogla suprotstaviti svojim političkim protivnicima, važno je da kvalitetno funkcionira unutar sebe.
Možda bi Komadini umjesto Gandhija mogao pomoći Emerson koji je rekao: „Ono što je iza nas i ono što je ispred nas, sitnica je u odnosu prema onome što je unutar nas“.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.
