Šuma štiti sve što je čovjek izgradio od erozije, poplava i bujica, čini naša zemljišta plodnima, utječe na klimu, stvara nam kisik koji nas drži na životu i pročišćava atmosferu. Sve blagodati šume znaju oni koji s njom i u njoj žive. Kako izgleda život u skladu s prirodom, na području koje je više od 70 posto prekriveno poplavnom šumom, pokazala nam je Maja Sabljak, mag. ing. šumarstva koja je zaposlena kao stručna savjetnica u Parku prirode Lonjsko polje.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Na Lonjskom polju, poplavnom području specifičnom po retenciji, nizinskim poplavnim šumama, poplavnim pašnjacima na kojima se podržava tradicionalni sustav pašarenja i držanja stoke, Maja Sabljak svakodnevno pronalazi zajednički jezik sa svim dionicima koji iskorištavaju dobra tog prostora.
''U mom poslu zasigurno je najzahtjevnija komunikacija između svih dionika na ovom prostoru s obzirom na to da je Park prirode Lonjsko polje prostor na kojem se gospodari svim prirodnim dobrima. Tu nisu samo uključene Hrvatske šume već i Hrvatske vode, Hrvatski lovački savez, lovačke udruge, pčelari, stočarske udruge i ostali. Najveći izazov je naći balans i zajedničko rješenje uz poštivanje pravila i načela zaštite prirode'', napominje Maja Sabljak te dodaje da je zaštita prirode na prvome mjestu svima onima koji od šume i sa šumom žive ostvarujući međusobnu uspješnu suradnju.
Osim radnih sastanaka s djelatnicima Hrvatskih šuma, njezin posao uključuje i praćenje bioraznolikosti vrsta koje su od značaja za Hrvatsku i Europsku uniju, a žive u našim šumama.
''Na primjer, jedna od njih je i orao štekavac, naša strogo zaštićena vrsta. To je najveća ptica grabljivica ovih prostora. Mi u Parku prirode Lonjsko polje dužni smo pratiti njihovu populaciju i jedan dio onoga što radim je zaštita samog staništa na kojem se gnijezdi. Na području parka zabilježeno je 58 gnijezda. Orao štekavac gnijezdi se na najboljim, najkvalitetnijim i najljepšim stablima hrasta lužnjaka. Naš je zadatak osigurati zonu za njegovo gnijezdo tako da upišemo GPS koordinatu tog stabla i u radijusu od sto metara napravimo zaštitni prsten u kojemu nema nikakvih šumarskih radova'', kaže nam Maja, koja nas je dovela na jednu takvu prvu zonu stroge zaštite u kojoj nema uzgojnih radova niti sječe.
Prisjetila se tada i svoga prvoga radnog zadatka, prije šest godina kada je školskoj grupi objašnjavala posebnost Lonjskog polja koje uz tu šumu i ogromno retencijsko područje predstavlja veliki rezervoar bioraznolikosti. Osim toga, vrijedi spomenuti i specifičnu kulturnu baštinu te način života lokalnog stanovništva, koje je od davnina živjelo u skladu s prirodom i vodom, odnosno poplavom koja je ovdje fenomen.
Maja Sabljak također živi u blizini Lonjskog polja i odrasla je u prirodi. Kao mala znala je da se želi baviti zaštitom prirode, a u srednjoj školi uz motivirajuću profesoricu iz biologije dogodila joj se prekretnica u smjeru daljnjeg školovanja i na kraju zaposlenja.
''I sam Fakultet šumarstva i drvne tehnologije i taj cijeli moj put s školovanja išao je k tome da zavolim zaštitu prirode jer sam i studirala smjer urbano šumarstvo i zaštitu prirode i okoliša, pa je na kraju logično bilo i zaposlenje u zaštićenom području'', priznaje Maja, koja kaže kako joj je na početku uvelike pomoglo znanje s fakulteta, koje se kasnije nadograđuje.
''Trenutačno su najveći problemi u šumarskoj struci i šumarstvu općenito klimatske promjene koje se odražavaju kako na području šumarstva tako i poljoprivrede. Tako primjerice nakon dugotrajnih suša dogode se obilne oborine koje uzrokuju poplave što nam u cijelom ovom nizinskom dijelu onemogućava prirodnu obnovu sastojina'', objasnio nam je Hrvoje Žakić.
''Nekada su poplave u Lonjskom polju bile u drugom ili trećem mjesecu kada se otopi snijeg u Alpama, Sloveniji, Bosni te se pritocima Save podiže njezin vodostaj koji često rezultira poplavom. U današnje vrijeme imamo poplave od prekomjernih oborina koje padaju tijekom svibnja i lipnja jer snijega slabo ima u siječnju, prosincu ili veljači, a zatim imamo veliku količinu oborina koje padnu u nekoliko dana kada već kreće vegetacija i sav pomladak poplava uguši'', dodaje Žakić i ističe kako puno energije i radne snage odlazi i na suzbijanje štetnika koji su u velikom broju u relativno kratkom vremenu unešeni u našu zemlju, a kod nas nemaju prirodnog neprijatelja.
''Razni novi štetnici koji su se pojavili na području Hrvatske i cijele Europe, poput gljive Chalara fraxinea koja napada sastojine poljskoga jasena kao i hrastove mrežaste stjenice stvaraju velike probleme. Ne možemo reagirati u kratkom periodu zbog velikih površina, a pored toga obvezuje nas FSC certifikat, koji zahtijeva da šumama gospodarimo sukladno odredbama Natura 2000 te ne smijemo štetnike tretirati preparatima koji nemaju dopuštenje za primjenu u šumarstvu“, kaže nam Hrvoje Žakić. Podsjeća također na povećanu prisutnost mrežaste stjenice na drveću u urbanim sredinama unazad dvije godine. Uslijed štetnog djelovanja gljive Chalara fraxinea poljski jasen je zasigurno najugroženija šumska vrsta drveća u Europi.
''Na području Republike Hrvatske, gdje je šuma degradirana u niži uzgojni oblik, zajedno s Programima ruralnog razvoja te sredstvima Europske unije, ušli smo u obnovu takvih staništa primjenom najnovijih tehnika i tehnologija. Većinom smo sadili sadnice hrasta kitnjaka i hrasta lužnjaka te očekujemo buduću kvalitetnu šumu visokog uzgojnog oblika.'', kaže Žakić.
''Brojni su projekti koje provodimo u suradnji s direkcijom Hrvatskih šuma. Jedan od najvažnijih i meni najdražih projekata je konverzija listača iz Programa ruralnog razvoja Europske unije, u sklopu kojega se provode aktivnosti na više od 100 hektara. Drugi značajan projekt kojega ističem je nabava novih tehnologija namijenjenih za proizvodnju drvne sječke koja se koristi kao bio obnovljivi izvor energije'', kaže Hrvoje Žakić o investiciji koja iznosi više od 10 milijuna kuna vlastitih sredstava koju je osobno pokrenuo.
Uz sve te probleme i njihovo rješavanje, kaže, traje i stalna borba za svijest ljudi o važnosti šuma.
''Da šumari ne sijeku samo šume i devastiraju, nego kroz naše sječe i kroz odabir stabala održavamo naše šume prirodnim, bioraznolikim i fiziološki zdravima'', dodaje Hrvoje Žakić, koji trenutačno radi na poziciji voditelja Uprave šuma podružnica Nova Gradiška.
Već tijekom školovanja u matematičkoj gimnaziji želja mu je bila studirati biotehničke ili biomedicinske znanosti.
''Fakultet šumarstva i drvne tehnologije prevagnuo je nad Veterinom isključivo zbog čistog zraka, zbog življenja i rada u prirodi, a s obzirom na to da sam rođen ispod Psunja i ta planina, odnosno brdo ponukalo me da radim u šumarstvu i s ljudima koji grade šumarsku struku'', kaže Hrvoje Žakić koji je svoju struku zavolio još više nakon zaposlenja te svojim radom nastoji pridonijeti očuvanju šuma za buduće generacije.
''Suradnjom Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, Hrvatskog šumarskog instituta i stručnjaka iz Hrvatskih šuma ostvaruju se najbolja rješenja u gospodarenju šumama s ciljem održanja njihove prirodnosti i bioraznolikosti'', kaže Hrvoje Žakić koji na lokalnoj razini nastoji zainteresirati mlađe generacije za šumarsku struku.
''Jedna od aktivnosti Hrvatskih šuma je zadržavanje mladih ljudi u ruralnom području. Zapošljavanjem istih u sektoru šumarstva i drvne industrije pridonosimo opstojnosti ruralnih krajeva '', dodao je za kraj Hrvoje Žakić, koji uz svoje kolege pokušava sačuvati naše šume i približiti svoju struku ostalim ljubiteljima prirode.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Fakultet šumarstva i drvne tehnologije po najvišim profesionalnim standardima.
