''To je bilo tu jednu noć, dvojica pijanih budala drogiranih došla su s oružjem, bombama… Počela sam plakati, a on je rekao da on zna i drugi način kako da to riješi. Na pamet mi je pala kćerka koja je bila u drugoj sobi, stara 12 godina, bojala sam se za nju da ne bi ona slučajno izašla da se njoj nešto ne dogodi, tako da sam otišla s jednim… Kad me silovao, zamijenili su se - došao je drugi'', prisjetila se Đurđica Pankas, žrtva ratnog zločina silovanja.
''Za vrijeme Domovinskog rata sam se našla u Opatovcu gdje sam provela tri mjeseca kao zatočena – psihofizički zlostavljana i maltretirana. Ucjenjivali su me da će mi mamu ubiti preda mnom, da će mi supruga ubiti, bila sam ucjenjivana da će 58 ljudi iz mog sela strijeljati… Gnušala sam se sama sebe što sam neke stvari doživjela'', prisjetila se Željka Vuletić, još jedna žrtva ratnog zločina silovanja.
''Majka je bila ta koja je rekla – šuti. Sigurno se dogodilo i drugim ženama, to je sramota. Kad sam se konačno vratila u Vukovar, počela susretati silovatelje, onda sam konačno sve predala kriminalističkoj policiji, kad se počelo to klupko odvijati, kad sam rekla mužu do kraja, onda je on dobio slom živaca. Znači 10 godina nakon zločina'', kaže Snježana Maljak, također žrtva ratnog zločina silovanja.
Ni 30 godina nakon Domovinskog rata, još se ne zna koliko je žena prošlo ovaj pakao.
''Tek kada im muževi ili očevi umru, onda se one javljaju, znači, ima tu žena koje su sad žene, ali su za rata bile maloljetne djevojčice'', kaže Maljak.
Tek ove godine pokrenuta je istraga zbog silovanja 16-godišnjakinje na širem vukovarskom području. Većina silovatelja nije kažnjena.
''Jedan je u Londonu, jedan je preko u Srbiji'', kaže Panjaks, a Maljak dodaje.''Osuđeni su, ali su u bijegu, izdana je međunarodna tjeralica, do danas nisu, već je šest godina prošlo od presude, a oni su dobili šest godina''.
Neke žrtve svoje zlostavljače još sreću na ulicama. ''U manjim mjestima oko Vukovara da, žive ljudi koji su počinitelji'', kaže Marija Slišković, predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu.
Silovanje u Domovinskom ratu proglašeno je ratnim zločinom. ''Ovdje je bila ratna strategija jer mi imamo u svjedočenjima i zarobljenih četnika di oni kažu – da, mi smo imali dovedene žene, mi smo imali pravo raspolaganja njima'', kaže Slišković.
Nakon višegodišnje borbe žrtve su dobile poseban zakon, pravo na jednokratnu naknadu od 100.000 kuna, mjesečnu naknadu i invalidninu. No, pravne zadovoljštine nema, upozorava Slišković: ''Ozbiljna država se bavi ozbiljnim problemima. Ratni zločin je vrlo ozbiljan problem''.
U Ministarstvu branitelja kažu da je status žrtve do sada zatražila 281 osoba. Pozitivno mišljenje dobilo ih je 190, a negativno 77. Popise prosljeđuju DORH-u, ali ne podižu kaznene prijave, a Slišković upozorava: ''To je najstrašnije što se može čovjeku dogoditi da te država i institucija ponovno siluje''.
Procjenjuje se da je tijekom agresije, najviše u logorima i zatvorima, silovano oko 1800 osoba; između 20 i 30 posto žena i jedan posto muškaraca. Silovatelji neće odgovarati jer su nedostupni ili su umrli.
''Onaj tko to nije proživio taj ne može razumjeti, može suosjećati, ali to što smo mi prošli ne može nitko razumjeti'', kaže Pankas.
Problem je i što se trauma, zbog ispreplitanja s drugim zakonima, iznova mora dokazivati. ''Još uvijek moram dokazivati da sam silovana bez obzira što imam rješenje i status žrtve seksualnog zločina'', kaže Maljak.
''U našem zakonu za žrtve ratnog zločina je 100 postotna invalidnost. I sad neke žene dobiju 80 posto, neke dobiju 100 posto, neke dobiju na godinu dana, neke dobiju trajno. Što to Hrvatska igra sa žrtvama svojima? Kako se smije igrati'', pita Slišković.
Okrenute jedna drugoj, u udruzi koja im je osigurala potrebnu terapiju, ove žene ipak su postigle nemoguće.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
''Imala sam faze mjesec dana plakanja, mjesec dana toliko bolesti da nisam mogla tijelo pomaknuti, ali eto, uz božju milost sve sam to nadišla, znači, oprostila sam tko mi je to napravio, oprostila sam svima, oprostila sam sebi'', kaže Vuletić.
Većina žrtava podigla je zid šutnje. Prema izvješću DORH-a, na širem vukovarskom području do sada je osuđeno tek 17 silovatelja.
