Galerija
"Mislim da sam oduvijek htjela biti odvjetnica pa sam si želju i ispunila", rekla nam je ponosno Antonela.
"Od vozača autobusa do doktora medicine, ali nekako sam najviše maštao da ću biti automehaničar", nabrajao je Šimun dječačke snove.
"Ma svašta sam htio biti, ovisilo je od razdoblja do razdoblja… Šofer, lugar, vatrogasac…", ispričao nam je Mario pokušavajući se sjetiti što je još htio biti kao dijete.
"Mislila sam da ću biti liječnik", sa smiješkom je rekla Marieta.
"Kad sam bila mala, htjela sam raditi posao gdje cijeli dan mogu lupati pečate. Ha, ha, ha, i evo ga", kroz smijeh nam je ispričala Ivana.
I evo ga! Danas, 20, 30 godina kasnije, nekima su se dječje želje i maštanja ostvarili. Ali se svi, s jednakim smiješkom, nostalgično vrate u bezbrižne dane djetinjstva. One dane kada si svaki trenutak mogao biti nešto drugo i raditi neki drugi posao.
Sve samo ne dosadan: Dinamičan je, emotivan, uz nalete adrenalina
Antonela, Šimun, Mario, Marieta i Ivana. Samostalni specijalist za usklađenost u poslovanju s potrošačima, ekspert za uvođenje digitalnih rješenja, viši sistem inženjer, voditeljica Ureda Uprave i voditeljica poslovnice. To je petero mladih ljudi i opisi njihovih poslova. Svatko poseban na svoj način, svatko sa svojom pričom. Ono što ih povezuje je Addiko banka u kojoj rade i nadasve zanimljiv život izvan radnog vremena.
Ne biste se složili? Vi ste jedni od onih koji misle da su bankari dosadni? Da samo broje novac i dolaze na posao u odijelima i s kravatama? To su i naši protagonisti mislili prije nego su se zaposlili.
"Obično kad kažem da radim u banci reakcije budu: 'Šta, na šalteru?' Pa kad objasnim što radim, komentar bude: 'Aha, ti si nekakva unutarnja kontrola, sigurno te nitko ne voli!'", kroz smijeh će Antonela.
"Točno tako sam zamišljao posao, 'zategnuti' ljudi koji misle samo na posao i samo razgovaraju o novcu", smije se Mario, a Marieta dodaje kako većina ljudi kojima kaže da radi u banci, pomisli kako ima jako dosadan posao.
No njihov je posao sve, samo ne dosadan. Dinamičan je, emotivan, uz nalete adrenalina. Zahtijeva multitasking, koncentraciju. I ljubav, na kraju krajeva, prema onome što radite. S druge strane, zna biti stresan, ali uz dobru ekipu na poslu koja je uvijek spremna pomoći, kažu, sve se lako riješi. A ono što ostane, riješi se uz kavu ili pivo, smije se Mario.
Brojevi koji su stvorili životne priče
Ili kroz koncerte, izlaske i izlete s kolegama, nadovezuje se Ivana koja je prošle godine pobrojala 15 druženja i novih uspomena. No to nije jedina brojka koja je obilježila Ivaninu 17 godina dugu karijeru u banci. Tu je i posebna brojka 10, što je broj članova njezina tima. Više od 1000 klijenata i 1646 prodanih paketa prošle godine.
Brojevi obilježavaju i Ivanino slobodno vrijeme. Prije dvije godine upustila se u avanturu zvanu ronjenje s bocama, ili open water diver, što znači da može roniti do dubine od 18 metara. Ronjenje ne zahtijeva fizičku spremu, ali traži disciplinu i strogo poštivanje pravila jer o njima ovisi život pod morem. Svaki zaron koji traje između 30 i 40 minuta je ritual za sebe – okupljanje, zajednička kava, ćaskanje, druženje. Stoga ni ne čudi da broj 15 ima posebno mjesto u njezinom životu. To je broj dosadašnjih zarona.
"Kod ronjenja najsretnijom me čini trenutak kada se spustiš na dubinu ispod 15 metara, isključiš misli i promatraš svijet oko sebe u potpunoj tišini. I naravno druženja s članovima kluba. Najljepše kod ronjenja je što otkriješ potpuno novi svijet koji je teško i zamisliti da postoji, uz takav mir i tišinu. Nakon zarona prođe sav stres i umor nakupljen kroz tjedan", ističe Ivana.
Nakupilo se tu 6 sati pod morem i 25 kilograma opreme. U jednom danu broj zarona ne smije premašiti broj 2, a nakon ronjenja nema putovanja avionom 24 sata.
Marieta: Voditeljica Ureda Uprave i zaljubljenik u kitesurfing
I Marieta je u vodenim sportovima od 16 godine. Kitesurfing, windsurfing i surfanje na valovima. Kitesurfing je, kaže, zahtjevan sport za koji je ključna ispravna edukacija.
"Zavezani ste za zmaja veličine 8-12 m2 i vozite se po površini mora na vjetru snage 15-25 čvorova ili jačem. Na moru vas može zadesiti promjena vremena, nevera, sudar s drugim kajterima ili surferima ili drugim objektima te je nužno znati kako reagirati u danom trenutku i osloboditi se zmaja koji vas vuče", priča nam Marieta i nastavlja: "Kitesurfing vas oslobađa stresa svakodnevnog života, isprazni glavu i puni vas čistim endorfinom. Nema osjećaja poput onog kad izađete iz mora nakon dobrog sessiona, naručite gemišt u lokalnom kafiću na plaži i s osmijehom od uha do uha razmjenjujete dojmove s drugim kajterima o trikovima i skokovima koje ste uspjeli izvesti."
U banci, Marieta je voditeljica Ureda Uprave i kroz njezine ruke je u sedam godina prošlo oko 1500 odluka Uprave. Posebno je ponosna na jedan od svojih prvih projekata u banci na kojem je radila kao pravnik – Virtualna poslovnica Addiko banke koja je prva u Hrvatskoj omogućila E2E podizanje kredita bez ijednog dolaska u poslovnicu.
"Djeca nam se uvijek razvesele, sa zanimanjem poslušaju i prokomentiraju priče, a komentari su im neprocjenjivi"
Kako bi poslovanje banke bilo usklađeno, brine Antonela. U banci je pet godina i broji 10 održanih edukacija, 14 novih proizvoda, 50 provedenih kontrola i 40 izdanih preporuka. Sa smiješkom nam prepričava anegdotu sa svojih početaka kada baš i nije baratala bankarskim terminima. Prvih nekoliko tjedana nosila je bilježnicu u koju je marljivo sve zapisivala, a zatim guglala pojmove.
"Taj leksikon čuvam i dan danas, da se podsjetim koliko sam napredovala i što mi se možda nekad činilo kao prepreka koju ću teško svladati jer su mi svi 'pričali kineski'", ispričala nam je Antonela.
No ona sigurno ne priča kineski dok srijedom čita priče djeci u zagrebačkoj Dječjoj bolnici Srebrnjak. Te malene uši već dvije godine čuju i upijaju svaku njezinu riječ. Uloga tete pričalice spojila je dvije stvari koje jako voli – čitanje i djecu. Do sada je prikupila zavidnih 218 volonterskih sati, 60 odlazaka na čitanje, barem 180 ispričanih priča. Hvalevrijedno, inspirirala je 14 kolega da se okušaju u volonterskoj ulozi teta i stričeka pričalica.
"Najsretnija sam kad su zadovoljni mojim odabirom priče pa kad primjerice, na prvu nezainteresirani tinejdžer pita: 'Kak' se zove ta knjiga, mogu fotkat' naslovnicu?' Odmah si zamislim kako odlazi u knjižnicu, postaje knjiški moljac i kasnije priča: 'Znaš, jednom mi je bila teta pričalica i tako je sve počelo.'", emotivno nam priča Antonela.
Od eksperta za uvođenje digitalnih rješenja do audiofila
Šimun je striček pričalica svojim sinovima. Tata koji dobro sluša. Audiofilija je njegov hobi, odnosno izrada pojačala. Otkad zna za sebe, Šimun živi s glazbom.
"Sami proces izrade je ono što me veseli, više nego konačni proizvod. Takva pojačala dosta mijenjaju zvuk slušalica i daju kompletno novu razinu opremi koju imate. Naravno, i glazba drugačije zvuči pa s tim hobijem ponovno možete otkrivati pjesme za koje ste mislili da znate kako zvuče", priča nam Šimun radeći na pojačalu.
Za njega su slušalice prestale biti samo slušalice; nisu više služile samo da bi nešto čuo nego su se pretvorile u subjektivnu znanost. Počeo ih je isprobavati, kupovati, skupljati. Do sada je napravio dva pojačala, 5 stalaka za slušalice i testirao više od 55 različitih slušalica. I u banci ćete ga rijetko vidjeti bez slušalica. Trebaju mu, kaže, da se može bolje koncentrirati, što više ukloniti okolnu buku i smetnje. Bez slušalica ni njegovi poslovni brojevi ne bi bili tako značajni, kaže. Iza njega je šest isporučenih velikih projektnih inicijativa, 110 odrađenih Jira ticketa i 0 krivih isporuka na produkciju. Ukratko, Šimun zna što radi.
Gašenje virtualnih i stvarnih požara
Kada bi Maria pitali koji je njegov posao, njegov kolega bi kroz šalu rekao da gleda i tipka zelena slova na crnom ekranu. Da, Mario je sistem inženjer. Od brojki iz poslovnog svijeta ističe brojeve 4 i 83. Prvi je broj godina u banci, drugi broj Linux servera koje stalno mora imati na oku. Na njima se, kaže, nalaze i core sustavi banke pa ako se greške dogode, brzo ih mora riješiti i staviti pod kontrolu.
Baš kao i požare koji izbiju. Dogodine će Mario proslaviti punih 20 godina među presečkim vatrogascima. Kao i svakom klincu, bilo mu je zanimljivo promatrati vatrogasna vozila, a dječja znatiželja ga je danas dovela i do mjesta zamjenika zapovjednika DVD-a Preseka. U gotovo 400 intervencija u vatrogasnom stažu, skupilo se puno anegdota, novih poznanstava, prijateljstva. Ipak, ono najljepše, stane u jedno "Hvala!" koje čuje od ljudi kojima je kao vatrogasac pomogao.
"Vatrogastvo je nakon nekog vremena počelo biti malo više od same zanimljivosti kad vidiš da možeš pomoći ljudima, pa sam tako krenuo na razna usavršavanja, polagao različite ispite i tečajeve i sad sam tu", priča nam Mario.
Uz složnu ekipu iz DVD-a, i najteža intervencija postane lakša. Ali zahtjevan je to posao. Kroz brojke bi otprilike izgledao ovako: 20 kg opreme na leđima, 100 sati vježbe za polaganje za vatrogasnog časnika. A znate koliko im vremenski treba za odijevanje vatrogasne opreme? Manje od 30 sekundi.
Kažu da ako ne znaš što želiš, nećeš nikad to ni naći. Naši bankari vrlo dobro znaju što žele. Daju i traže maksimum od života. I poslovnog i onog izvan banke. Traže nove brojeve za nove zanimljive priče.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Addiko Bank po najvišim profesionalnim standardima.
-
Na sjeveru HrvatskePucao u nevjenčanu suprugu i njezinu sestru: Jedna žena preminula, ubojica u bijegu
-
Upitna kvalitetaNove kuće se raspadaju: Banovina je obnovljena, ali - kako? Provjereno istražilo stanje na terenu
-
nova obvezaVelika promjena za strane radnike! Vlada donosi novi zakon: "Oni koji imaju kontakt s ljudima morat će..."
