No, postavlja se pitanje je li kronična zdravstvena nestašica kuna posljedica stvarne neimaštine, odnosno nedovoljnog dotoka novca za zdravstvo ili već višegodišnjeg zakidanja te djelatnosti, piše Jutarnji list.
Pročitajte i ovo
Naime, činjenica je da ove godine zdravstvo u startu nije dobilo vlastitih 2,8 milijardi kuna koje su pretočene u neke druge djelatnosti. Da su te kune ostale u zdravstvu, danas se dugovi i nelikvidnost uopće ne bi spominjali.
Riječ je o tome da će se, primjerice, ove godine od doprinosa prikupiti oko 16,5 milijardi kuna, a tome treba pribrojiti 300 milijuna kuna od administrativnih pristojbi, još toliko od regresa i konvencija po međunarodnim sporazumima, 500 milijuna od dopunskog zdravstvenog osiguranja te oko dvije milijarde kuna iz državnog poračuna koje država plaća za neosigurane osobe.
Kad se sve zbroji, bilo bi to fantastičnih 19,6 milijardi kuna, što bi zdravstvo rasteretilo brojnih briga.
No, kad se novac skuplja na hrpu, bez kontrolnih ulaznih računa, onda je sve moguće.
Nevolje za zdravstvo počele su kad je koalicijska vlada odlučila ukinuti tzv. izvanproračunske fondove, među kojima je bio i zdravstveni, te ih utopiti u državnu riznicu.
To je učinjeno kako bi se kune mogle prelijevati iz jedne u drugu djelatnost, ovisno o njihovoj brzini punjenja.
Otad je u zdravstvu sve manje novca, iako se prihodi iz doprinosa povećavaju iz godine u godinu. Isti je princip ostao i u Sanaderovoj vladi jer se više nitko ne želi odreći mogućnosti “posudbe”, odnosno krpanja rupa tamo gdje više škripi.
Problem najurgentnijih dugova, poput onih za lijekove od oko 1,2 milijarde kuna, riješit će se barem djelomično rebalansom.
Na žalost, priče su svake godine identične kad je riječ o zdravstvu jer je već kod donošenja proračuna jasno da će odmjereni pokrivač biti prekratak.
Zbog toga bi konačno stvari trebalo riješiti tako da se detaljno zna koliko za postojeća prava treba kuna, koliko stvarno “zarađuje” zdravstveni sustav, a koliko dobiva.
Ipak, uz sve nevolje i nezadovoljstvo zdravstvenim sustavom i pacijenata i liječnika, hrvatsko zdravstvo nije tako loše kako se laiku na prvi pogled može činiti.
Od devet različitih djelatnosti za koje Svjetski ekonomski forum prati konkurentnost Hrvatske u odnosu na 25 zemalja Europske Unije, zdravstvo je na prvome mjestu.
Njegova se konkurentnost gotovo uopće ne razlikuje od članica EU. Kako bi tek bilo da zdravstvo dobije sve što mu pripada.
