Optužnica ga je teretila da je 2004. godine od Hrvatskoga sabora dobio 257.000 kuna za svoje političke aktivnosti, te da je od toga 130.704 kune potrošio za osobne potrebe a djelomično i za otplatu kćerkinog stambenog kredita, te si tako pribavio protupravnu imovinsku korist.
Pročitajte i ovo
Optužen je i da je u nakani prikrivanja nadležnom saborskom odboru predao izvješće u kojemu je lažno prikazao da je spomenuta sredstva potrošio za telefoniranje, putne troškove te putovanja po Hrvatskoj i inozemstvu na kojima zapravo nije bio.
Obrazlažući presudu, sudac Zvonko Vekić rekao je kako je dokaznim postupkom utvrđeno da su se radnjama okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja kaznenih djela iz optužnice, pa je, uz izrečenu zatvorsku kaznu, odlučeno da se Adamu odzume protupravno stečena korist.
Sud je obranu optuženika ocijenio neprihvatljivom, smatrajući da je iskazima svjedoka i dopisima nadležnih tijela utvrđeno da nije bio na mjestima koje je navodio, da je uvećavao prijeđenu kilometražu na putovanjima te da je izlistanjem poziva njegova telefonskog broja utvrđeno da su troškovi telefoniranja, od prosinca 2004 do travnja 2005. godine, iznosili 770,60 kuna, a ne 46.600 kuna, kako je optuženik naveo u svome izvješću Hrvatskome saboru.
Kao olakotne okolnosti sud je Adamu uzeo u obzir dosadašnju
neosuđivanost te iznos protupravne imovinske koristi, a kao otegotnu da je saborski zastupnik i predstavnik zakonodavne vlasti u RH.
Adamov odvjetnik Dražen Matijević najavio je žalbu na presudu
ocijenivši kako se temelji na paušalnim procjenama te dokazima koji, kako smatra, nisu izvedeni na glavnoj raspravi i ne mogu se koristiti po Zakonu o kaznenom postupku.
