Žalbeno je vijeće zaključilo da oglašavanje krivim po dodatne dvije točke optužnice ne utječe na visinu kazne, a smanjenje kazne opravdalo je njegovim pogoršanim zdravstvenim stanjem.
Pročitajte i ovo
Žalbeno vijeće odbilo je sve žalbene osnove obrane uključivši glavnu osnovu da je Strugar bio procesno sposoban.
Strugara je prvostupanjsko vijeće osudilo prije tri godine na osam godina zatvora zbog propusta u zapovjednoj odgovornosti prilikom razornog topničkog napada snaga JNA na Dubrovnik 6. prosinca 1991. Proglašen je krivim za dvije od šest točaka optužnice - za napad na civile i uništavanje vjerskih i kulturnih ustanova te povijesnih spomenika, kao kršenje ratnog prava i običaja.
Tada je oslobođen zapovjedne odgovornosti za četiri točke optužnice koje su ga teretile za ubojstva, okrutno postupanje, napade na civilne objekte i razaranje neopravdano vojnom potrebom, dok je po osobnoj odgovornosti oslobođen svih šest točaka optužbe.
I obrana i tužiteljstvo žalili su se na presudu, no 2006. suglasili su se o povlačenju žalbe na prvostupanjsku presudu zbog humanitarnih okolnosti, a posebno Strugarove odmakle dobi, slabog zdravlja i općeg stanja čime je presuda postala pravomoćna.
Nakon toga žalbeni je postupak ponovno otvoren zbog ponovne žalbe obrane koja je tražila oslobađajuću presudu i obustavu postupka, tvrdeći da je Strugar bio nesposoban za proces.
General Strugar 1991. je zapovjedao II. operativnom skupinom JNA kojoj su pripadale sve snage angažirane u napadu na Dubrovnik, koje su brojale više od 20.000 vojnika. Iako je ofenziva JNA trajala od početka listopada do kraja prosinca bio je optužen samo za napad na povijesnu jezgru Dubrovnika, zaštićenu od UNESCO-a, 6. prosinca 1991.
Vijeće je u prvostupanjskoj presudi utvrdilo da nije dokazano da je Strugar naredio granatiranje Starog grada 6. prosinca niti da je pomagao ili podržavao to granatiranje, a utvrdio je da je Strugar naredio pokušaj osvajanja tvrđave na Srđu tog istog dana, koji se nakon neuspjeha i teških gubitaka JNA pretvorio u osvetničko granatiranje Dubrovnika.
Strugarova krivnja proizašla je iz toga što nije poduzeo odgovarajuće mjere da zaustavi granatiranje Starog grada 6. prosinca niti disciplinske mjere da kazni počinitelje.
