Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Kada se radi o poskupljenju plina, nisu više u pitanju samo ekonomski izračuni, već i izborna godina koja dolazi. No, činjenica je da Hrvati plin plaćaju najmanje u okruženju, a u isto vrijeme najveća naftna kompanija Ina na tome stvara gubitke. Dok je država bila većinski vlasnik, gubitak je plaćao svatko od nas. No, sada su Mađari podvukli crtu i žele zaradu, a ne socijalne cijene.


Pitanje je ima li Vlada uopće prostora za razgovore i pregovore ili hoće li Mađari ipak biti socijalno osjetljivi. Naime, Mađari su dominantni u Ini, na kraju krajeva, imaju i više dionica. Vlada ima sve manje manevarskog prostora,a  MOL posluje tržišno. I Ina bi trebala poslovati tržišno, dakle sve je manje prostora za neki socijalni dijalog ili dogovor.

U sedam godina Ina izgubila sedam milijardi kuna na plinu

Vezani članci Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture Obuljen Koržinek nahvalila Beroša, Aladrović komentirao zapošljavanje supruge Slika nije dostupna Taktički potez MOL-a ili prodaja Ine kupcu s istoka?

Najveći je problem što Ina kupuje plin po 2,40 kuna po kubnom metru, a prodaje ga za 1,75 kuna. Hrvatska Vlada se obvezala da će ulaskom u EU do 2012. godine cijene plina biti tržišne - tržište će regulirati cijene, a ne politički dogovori.

U ovoj je godini Ina na plinu izgubila već 460 milijuna kuna. Kada zbrojimo sedam godina, sedam milijardi kuna je Ina izgubila na socijalnoj cijeni plina. Primjerice, mogle su se obnoviti dvije rafinerije ili je Ina mogla kupiti naftnu industriju Srbije.

>> Cijena plina: Traži se zlatna sredina da zadovolji obje strane

Iz ovoga je jasno da je ovo pretposljednja zima s jeftinim grijanjem. U Europi cijene su više. Hrvatska ima najniže cijene plina. Mi plaćamo 1,75 kuna, dok je ta cijena u Mađarskoj i Sloveniji 3,50, a u Austriji i Italiji 5,50 kuna. To su zapravo cijene koje će kroz nekih dvije godine biti i na hrvatskom tržištu.

Kriteriji određivanja cijene

Mnogim će građanima ova tržišna cijena za razliku od socijalne biti nepodnošljiva, a Vlada je po tom pitanju već trebala nešto učiniti. Ako ništa drugo, barem pripremiti kriterije prema kojima ćemo plaćati plin. Naime, nemaju svi građani iste prihode, pa ne mora osoba koja živi u 40 kvadrata plaćati cijenu plina kao i netko tko živi u podsljemenskoj zoni.

Imovinski cenzus mogao bi biti jedan od kriterija, ali moramo dobiti OIB da doznamo koliko je tko bogat. Kriterij može biti i veličina stana ili kuće - oni koji žive u malim stanovima i kućama ne moraju plaćati kao oni koji žive u velikim vilama. Kriterij također može biti i količina potrošnje. Neke europske zemlje imaju taj kriterij za socijalne slučajeve - oni koji manje troše, uistinu manje i plaćaju.