Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Često postavljano pitanje je zašto ljudi otimaju mjesto za parkiranje namijenjeno invalidima.


Teškom mukom izlazeći samostalno iz automobila Ante Raos, ilustrirao je za ekipu Provjerenog sve muke koje prolazi osoba poput njega, odvaži li se uputiti u grad i obaviti najbanalnije radnje poput plaćanja računa ili odlaska u trgovinu. Ante je 100-postotni invalid, ali to je muka s kojom se davno saživio, ono što ga sada ljuti, jest tretman mjesta za parking namijenjen osobama s invaliditetom. Njihova loša izvedba i potpuna nefunkcionalnost, razlog su da, primjerice, izbjegava uporabu kolica, što više može.

Vezani članci Provjereno: Živi zid ih iskoristio i odbacio - 6 Bivši članovi Živog zida: "Stranka nas je iskoristila i odbacila. A sad nam zbog njih prijete ovrhe". Tajnik stranke uzvraća: "To su cvilidrete i mentalni balavci" Branko i Patrik Petrović - 2 Najljepši mogući nastavak priče o 17-godišnjem Patriku i tati Branku, ljudi velikog srca obnovit će im kuću: "Nevjerojatno je da još uvijek ljudi ovako žive"

>> Pauk ne smije više dizati automobile s nogostupa

'Drage moje štake!', reći će simpatični član Mreže udruga osoba s invaliditetom Dalmacije, koji već godinama pokušava ukazati nadležnima na problem neadekvatnih i nedovoljnih parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom. Vozeći nas Splitom, u svom automobilu prilagođenom osobama s invaliditetom, Ante nam je pokazao nekoliko parkirališta na kojim su redom sva mjesta za osobe s invaliditetom bila zauzeta.

Rijetko koja karta ispravna

'Nemoguće da je toliko osoba s invaliditetom u pokretu, razumijete', čudi se, ne vjerujući da parkirna mjesta koriste baš oni kojima su potrebni. No, tko ih koristi, teško je utvrditi. Na kartama koje su istaknute u automobilima, ne nalaze se nikakvi identifikacijski podaci. Na prednjoj strani, zataknutoj na prednjem staklu automobila, nalazi se tek broj pod koji je izdana te datum do kojeg vrijedi.

'Ovdje bi, po meni, trebala biti slika, ime i prezime, broj osobne i dokle važi, a ostali podaci su trebali ići sa zadnje strane', pokazuje nam Ante svoju parking kartu, zaključujući da upravo nedostatak fotografije vlasnika karte na prednjoj strani omogućuje zlouporabu. Tijekom našeg obilaska splitskih parkirališta, nismo se mogli načuditi zatečenom. Rijetko koja istaknuta karta je imala pravilno ispisan datum, no najčešće ni taj podatak nije bio dovoljno vidljiv. Ili je izblijedio od sunca ili nije bio ni upisan. Prolazeći kraj jednog automobila, Ante je s 20 metara pokazao na parking kartu, tvrdeći da je kopija. 'Kopirni u boji, kopirate i mirna Baška.'

Falsificiranje na ho-ruk

U nevjerici odlučili smo i sami isprobati ideju o kopiranju iskaznice. Ante nam je spremno ustupio svoju, skenirali smo je i poslali mailom u Zagreb, kako bi je sljedeći dan pripremili za teren. Upotrijebili smo kopiju Antine karte pristupačnosti, kako je službeno nazvana u zakonu, te istu takvu, skinutu s interneta. Malo popravili boju pa čak i neznatno promijenili veličinu, ne bi li dobili što neuvjerljiviju kopiju. Na njoj smo ispisali izmišljene podatke i plastificirali je u redakciji. Plan je bio zaputiti se u grad, naći slobodno parkirno mjesto te ostaviti dežurnu ekipu da prati hoće li nas prometni redar kazniti. Za to vrijeme, druga ekipa, istražila je tko su ljudi koji se parkiraju na mjestima predviđenim isključivo za osobe s invaliditetom i koliko su njihove karte autentične.

Prema podacima iz Gradskog ureda za prostorno uređenje, protekle godine u Zagrebu je izdano 600 karata pristupačnosti za osobe s invaliditetom. Ukupno ih je aktivno oko 10.000. Pravo na parkirnu kartu za osobe s invaliditetom imaju sve osobe s oštećenjima donjih ekstremiteta od 80 i više posto. Znak važi i ako se takva osoba nalazi u automobilu, a vozi je netko drugi. Ponavljamo, ako se i osoba s invaliditetom nalazi u automobilu.

Uspješan test

Na prvoj lokaciji, naš automobil je stajao sat i pol. U blizini nije bilo nijednog prometnog redara. Pomalo iznenađeni, preselili smo ga na drugu lokaciju – u strogi centar grada. Prometni redar čak dvaput je prošao pokraj našeg automobila s lažnom invalidskom dozvolom za parking i nije ga ni pogledao. Nakon upita u njihovu upravu, stvari su nam bile potpuno jasne. Prometni redari nemaju mogućnost provjere karte pristupačnosti.

'Mi ovu karticu moramo nekako zaštiti i staviti je pod kazneno djelo, dakle, onaj tko je zlouporabi, da je to kazneno djelo. I na taj način smanjiti uporabu ovakvih kartica', kaže Ante, objašnjavajući da je upravo loš dizajn kartice, kao i nepravilna podjela osoba s invaliditetom, idealna situacija za krivotvorenje parking karata. Dosjetljivih poput nas ima mnogo, kaže Ante, tim više što se u Hrvatskoj uopće ne zna točan broj invalida i raspon njihovih oštećenja.

Jedino policija može utvrditi autentičnost invalidske karte

Autentičnost karte za invalide može ustanoviti jedino policija. Na naš upit, pismeno su nam obrazložili kako je u protekloj godini sankcionirano 6 takvih vrsta protuzakonitog korištenja parking karata. U dodatku, nastavljaju kako je jedini način kontrole, ukoliko policajac zatekne osobu koja koristi parkirno mjesto za osobe s invaliditetom pri ulasku i izlasku iz samog automobila. Fotokopiranje karte pristupačnosti namijenjene osobama s invaliditetom u rangu je s krivotvorenjem osobne iskaznice. I zato smo mi kopirane karte nakon obavljena posla uništili.

Pravo na kretanje ne smije biti socijalna kategorija. To je ljudsko pravo. Nešto što se ne smije nikome oteti. Zašto onda otimamo nešto toliko banalno, kao što je mjesto za parking?!