Obučavaju se u vojnom kampu u Delnicama, a koliko je njihov zadatak težak, uvjerio nas je i razgovor s jednom od žena, koja je obukla uniformu i svladala obuku. Bojna za specijalna djelovanja danas slavi 10. rođendan. Na svoj poligon rijetko puštaju novinare, a samo za Dnevnik Nove TV pokazali su dio vještina.
Pročitajte i ovo
To su hrvatski komandosi, pripadnici Bojne za specijalna djelovanja. Na vojnom poligonu u Delnicama, skrivenom iza guste šume, u 3 mjeseca doslovno prođu pravi pakao. Ovdje su dobrovoljno. Svi su pozvani, ali rijetki su odabrani. Od 74 kandidata, obuku je ove godine prošlo samo njih 6, jer većina ne izdrži. 'Ne možeš tu doći iz avanturizma i zbog novaca. Samo zbog ljubavi prema ovom poslu, to je jedino što te može držati', otkrila nam je Sanela Perišić.
Trčanje i na WC
I Sanela se prije tri godine snalazila u najtežim situacijama. Nije odustala, iako nije bilo lako ostati budan. '16 sati dnevno se radilo, od toga dva sata sna. Mjesec dana na Dinari, u studenome, hladno, bura, a žene su puno nježnije od muškaraca', priča Sanela. Bila je najupornija, jedina žena, koja je tada uspjela. Ljepši spol nije teško motivirati, ali zelenu beretku mogu nositi samo oni, čiji su rezultati savršeni. 'Otpadnu ljudi na zdravstvenim i psihičkim pregledima, psihofizička sposobnost', kaže brigadir Nikola Županić, zapovjednik Bojne za specijalna djelovanja.
'Čak se i na WC moralo trčati, konstantno je ranac pun opreme bio na nama, bili smo maskirani mjesec dana, nije bilo umivanja, tuširanja', istaknula je 25-godišnja Sanela. Obučeni su u poprilično rigoroznim uvjetima, na moru, kopnu i u zraku. Mi smo zabilježili samo mali dio onoga što znaju i mogu. Penjati se, skakati, preplivati, hodati i trčati, za vojnu elitu HV-a, sve to pravi je mačji kašalj. Zbog posla koji rade identitet skrivaju, a izjave u javnosti rijetko daju, gotovo nikada. Od opasnog zadatka do misije, sve to bio je isključivo njihov izbor.
