Tko u Kistanjama ima automobil, nadaleko je poznat. A uredno registriranim i ispravnim autom raspolaže tek nekoliko mještana. I ostalih petstotinjak ima vozačke sposobnosti, ali nema novca za registraciju. Gotovo ispred svake kuće, groblje motornih vozila. Da stvar bude gora, Kistanje su zaboravili i autobusi. Linija koncesionaru nije rentabilna. 'Za Šibenik uopće nema prijevoza. Da bi došli do bolnice, onda morate nekome platiti da bi vas odvezao', rekao je Toma Palić. I kad vam treba liječnik, i kad vam nedjeljom treba kruha, morate proći najmanje pedeset kilometara.
Pročitajte i ovo
Onih nekoliko koji raspolažu automobilima ponašaju se kao taksi služba. To što s vama uredno jedu i piju, ne znači da vam za prijevoz djeteta doktoru neće uzeti novac. 'Bio mi to susjed ili brat, ja moram platiti 200 kuna da bi došla do Knina', rekla je jedna žena. Rijetki iz kistanjskog novog naselja imaju posao. Nitko s plaćom većom od 2.500 kuna. Bez auta i bez autobusa, situacija je kritična. Toma prehranjuje šesteročlanu obitelj.
Na posao školskim autobusom
'Za 2.500 kuna da bi radio, moram platiti 700 - 800 kuna prijevoza minimalno. Znači da ću raditi za 1.400 kuna', kaže Palić. Ni tu nije priči kraj. Na posao u Knin ili Šibenik odlazi se školskim autobusom. 'Rijetki ljudi koji rade u Kninu, na posao idu ujutro u sedam školskim autobusom. Zajedno s djecom koja idu u školu u Knin', rekao je Antun Gucić.
Ni djeca u takvim uvjetima ne žele u školu. 'Jedan metež, neugodnost između djece, putnika, bolesnih, zdravih i radnika koji rade u Kninu', rekao je jedan mještanin. Siromašni smo, poručuju iz novog naselja u Kistanjama. Obećano im je vlasništvo nad kućama, posao i uredan okoliš. Za sad samo podstanarstvo, besparica i svuda uokolo, prašina.
