U Zagrebu stanuje dvadesetak tisuća vrana. Već drugi mjesec ove vrane love – ljude.
Pročitajte i ovo
Nela i Lara imale su blizak susret s ovim pticama. Svaka na svoj način, ali s istom emocijom – strahom.
"Osjetila sam jak udarac u glavu. Mislila sam da je netko koga poznajem, da me lupio iz šale nekakve, ali kad sam se okrenula, nikog nije bilo. Okrenem se natrag i vidim u razini lica vranu kako leti i prijateljicu preko puta ceste kako umire od smijeha jer je vidjela cijeli događaj. Ja, naravno, nisam baš bila pri sebi jer mi se ogromna ptica zaletjela u glavu", kaže Lara.
"Taj dan su bile gore na dalekovodu i graktale su cijelu noć. Čula sam ih zapravo cijelu noć, ali nisam znala o čemu se radi i spuštala sam se niz stepenice ovdje i malena vranica je točno tu negdje bila. I, naravno, nisam ju ja dotaknula niti joj se približila. Kako sam prošla ovuda, bila sam na pola metra od vranice, sletio se jedan od roditelja na mene, je l' to bila ženkica ili mužjak nisam sigurna, i pandžicama me po kosi razmrsio. Pokušala sam izvesti nešto da se spasim i pobjegla sam van. Nismo više dirali tog ptića i nekako smo daleko zaobilazili danima. To je trajalo nekih tjedan dana dok valjda ptić nije razvio dovoljno krila i odletio", kaže Nela.
Između travnja i kolovoza preporučuje se da se ljudi drže barem pedesetak metara od grmlja ili visokih stabala jer se u tom razdoblju vrane gnijezde. Tako zbog straha za svoje ptiće ponekad napadnu nedužne prolaznike.
"Vrana nije osvetoljubiva, već se zapravo kloni čovjeka koliko god može, ali ako dođe u sukob s čovjekom, onda će pokazati neku vrstu negodovanja što je čovjek tu, čak će ga pokakati. Čak ima slučajeva gdje je vrana prepoznala čovjeka u autu, je li na lijevoj ili desnoj strani i pokakala je taj dio auta", kaže Manuel, osnivač Ornitološkog laboratorija.
Vranina inteligencija ravna je majmunovoj. Vrlo brzo uči, a istu pogrešku nikad ne ponavlja dva puta.
"Ako ih čovjek tjera, one će naučiti tko ih tjera, ako ih čovjek prihvaća, naučit će zašto ih prihvaća i naučit će tražiti hranu baš od tog čovjeka koji ih prihvaća. Kažu neki, mogu biti osvetoljubive. Istina, može biti osvetoljubiva, ali to nije odlika koju vrana ima zapravo. Nitko nikada ne pogleda malo bolje kakve su vrane. Znači, je li vrana emotivna, osjećajna, inteligentna, komunicira li s puno glasova. Jer manje-više kad stavite na prvo mjesto to da je vrana opasna i agresivna, ovo sve drugo nestaje" kaže Manuel.
U Zagrebu obitavaju dvije vrste vrana – siva vrana i gačac. Hajka se digla upravo na sivu vranu zbog njezine izražene potrebe da zaštiti vlastiti teritorij, a gačci su potpuno crne boje i društveni. Što je najvažnije, ne napadaju ljude jer ih se boje.
"Vrane su ovdje, nisu zapravo samo napravile ekspanziju, već su stigle iz ratom zahvaćenih područja prije 26 godina. Znači, nije to bilo tada odjedanput, već je to dokle god je tamo rat bjesnio, one su ovdje stizale u valovima", kaže Manuel.
"Razlog zašto ih ima toliko puno jest to što je velika zagađenost osvjetljenjem, znači u gradu ima puno svjetla pa se životinje ne snalaze, ne razlikuju dan od noći. Ne znam, ima puno hrane i tu im je idealno, nemaju nikakvih neprijatelja, znači nitko ih neće ubiti, otjerati i tako dalje. I zato ih ima puno i zato ptići mogu toliko preživjeti", kaže Andrea Azenić, koja je sama othranila 20 vrana.
Životni je vijek sive vrane tridesetak godina. I gačci i sive vrane žive ugodnim životom, kaže Manuel. Svejedi su pa mogu konzumirati raznoliku hranu.
"U prirodi gdje je stanište sive vrane, znači onaj originalni način njenog života, jede miševe, jede insekte, jede guštere. Ovdje u Zagrebu, tu gdje nema svega toga, usred betona, jest će samo kruh", kaže Manuel.
Obitelj Tkalec prije mjesec dana dobila je novog člana. Osmogodišnji Tin spasio je mladu vranu od mačaka i poklonio je sestri Ini. U početku ju je bilo strah, kaže. Sada čekaju da vrana, Pero, nauči letjeti i da se vrati u svoje prirodno stanište.
"Zanimljivo je da ako nekoliko vrana ili sama vrana naiđe na nekakvog grabežljivca ili neku opasnost, može dozvati stotinu vrana za samo deset minuta. Sve vrane u jednom mjestu dođu na zov i paniku jedne vrane. Nijedna vrana nije toliko kolegijalna i toliko složna kao siva", kaže Manuel.
No, od svih karakteristika ovih ptica, ljudi se često iznenade podatkom da vrane odlično pamte lica.
Tako je Laru u razmaku od dva tjedna na istom mjestu napala vrana. Uvjerena je, kaže, da je bila žrtva iste ptice.
Iako građani u panici zovu djelatnike Zrinjevca da ruše njihova gnijezda, stručnjaci smatraju da za takvo što nema potrebe jer nakon što prođe razdoblje nesenja jaja, vrane ponovno postaju mirne.
Neli i Lari, ali i onima sa sličnim iskustvima, Manuel i Andrea dali su nekoliko korisnih savjeta.
"Obično kad ljudi idu van i kad znaju područje gdje ima vrana, znači gdje su napadi vrana, najbolje je otvoriti kišobran, makar to izgleda glupo ako ne pada kiša, ali je vješta obrana od napada vrana. Ona napada pokretno biće, nešto pokretno, a kišobran je ploha koja nije pokretna, ploha koja zapravo predstavlja nešto što vrana ne može razlučiti što je", savjetuje Manuel.
"Vikati i proizvoditi nekakav zvuk da se životinja uplaši, i to je to. Izbjegavati to područje jedno vrijeme jer vrane pamte", kaže Andrea.
"Koliko god se mi ljutili na vrane, one su ipak korisne i to zato jer uništavaju ono što nitko ne bi jeo. To su miševi, insekti, žohari, lešine... To će sve pojesti vrane. Izgleda ružno, u gradu to nije prizor za gledanje, ali u prirodi vrana je zapravo čistač", kaže Manuel.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
