Rodio se 26. rujna 1922. u Zagrebu. Diplomirao je inženjersku kemiju (1946.) i doktorirao 1953. na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu temom 'Sinteza enantiomernih sfingina'. Od 1945. do 1951. radio je u istraživačkom laboratoriju i pogonima tvornice Pliva, a od 1951. do 1959. bio je asistent na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Na poslijedoktorskom studiju boravio je na University of Illinois u SAD-u (1957-1959.). Od 1959. bio je znanstveni suradnik, a kasnije i znanstveni savjetnik na Institutu Ruđer Bošković te voditelj Laboratorija za fizikalno-organsku kemiju do 1971. godine. Istodobno je predavao kao ugovorni docent (1959-1963.) i izvanredni profesor na Tehnološkom fakultetu Zagrebu (1963-1965.).
Od 1971. do umirovljenja 1992. bio je redoviti profesor organske kemije na Prirodoslovno matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te predstojnik Zavoda za organsku kemiju i biokemiju (1971-1987.).
Dopisni je član Hrvatske akademije od 1992., a za redovitog člana izabran je 1997. godine. Te je godine postao professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Profesor Sunko djelovao je preko 50 godina na hrvatskoj i gotovo isto tako dugo na svjetskoj znanstvenoj sceni. Svoj priznati ugled u svijetu i u nas stekao je kao fizikalno-organski kemičar, jedan od utemeljitelja zagrebačke škole fizikalno-organske kemije koja je po svojim radovima zauzela zapaženo mjesto u svjetskoj kemijskoj znanosti.
S preko stotinu znanstvenih radova objavljenih u vodećim svjetskim kemijskim časopisima koji su citirani u mnogim udžbenicima i monografijama te kao pozvani predavač na međunarodnim simpozijima i gostujući profesor na pet uglednih američkih sveučilišta dostojno je predstavljao hrvatsku kemiju u svijetu.
Akademik Sunko bio je članom American Chemical Society, Fellow of Royal Society of Chemistry. Obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog kemijskog društva 1968-70. Dobitnik je nagrade 'Ruđer Bošković' 1967., državne nagrade za životno djelo 1992., medalje "Božo Težak" Hrvatskog kemijskog društva 1999. i državnog odličja s likom Ruđer Boškovića 1999. Boravio je kao gostujući profesor na američkim sveučilistima i to: University of California, Los Angeles, CA (1966.), University of Southern California, Los Angeles, CA (1967.), Indiana University, Bloomington, IN (1973., 1983.), University of Southern Illinois, Carbondale, IL (1977), College of William & Mary, Williamsburg, VA (1978./79.), Clarkson University, Potsdam, NY (1987.).
Bio je pozvani predavač na više znanstvenih skupova u SAD i Europi (Gordon Research Conferences, Reaction Mechanism Symposium, Kimbrough International Symposium, ESOC, ESOR, WISOR) i održao brojne seminare na sveučilištima u SAD i Europi (Harvard, Yale, UCLA, USC, UCI, U. of Ill, Cornell, Rochester, Minnesota, Wisconsin, Princeton, Kent, York, Mainz, Heidelberg, Erlangen, ETH, Padova, Moskva). Od 1991. bio je regionalni je koordinator i član znanstvenog odbora Zimske škole o organskoj reaktivnosti (WISOR) u Bressanoneu.
Akademik Sunko modernizirao je dodiplomski studij organske kemije na Priridoslovno matematičkom fakultetu i uveo kolegij 'Fizikalno-organska kemija'. Osim široke znanstvene i društvene djelatnosti kao nastavnik odgojio je mnoge generacije kemičara od kojih većina danas rade kao nastavnici i istraživači na sveučilištima i industrijskim laboratorijima u zemlji i inozemstvu, ističe se u priopćenju HAZU-a. (Hina)
-
SEZONSKA RADNICATijekom požara nestala Dragana: Njezin suprug krenuo u Hrvatsku, obitelj dala DNK uzorke
-
Ogromna štetaUŽIVO Nakon katastrofe u Omišu traje borba za život ozlijeđenih: "Nije bilo grmljavine i žica, možemo sumnjati da je požar bio podmetnut"
-
Bravo!Dinamo povukao veliku gestu zbog požara u Dalmaciji
