Udomiti psa ne znači samo da ste mu spasili život. Jer spasili ste i svoj i oplemenili ga ljubavlju i vjernošću koju će vam stostruko vratiti. Naravno, uz neizbježni poljubac mokrom njuškicom.
To govore tisuće udomitelja i njihovih ljubimaca na festivalu udomljavanja pod nazivom "Povratak otpisanih". Jer ove su pse neki otpisali, no oni su se vratili u život s ljudima, a danas svi uživaju na zajedničkom ručku. Svatko od njih ima priču o tome kako su se upoznali.
"Bila sam tu na Ivaninom trgu na VBK-u i vidjela sam da neki pas tu hoda oko stabla i ja sam ga odvela do kuće da ju nahranimo i na kraju smo je udomili", rekla je Tia Večanin.
Osječani su hrvatski rekorderi u udomljavanju. Iz azila za napuštene životinje, godišnje se udomi 370 pasa. Osječki azil ima najbolju skrb za životinje, pa psi kod novih vlasnika dolaze socijalizirani, umiljati i neizmjerno zahvalni što ste im pružili novi dom i toplinu.
"Čujte, naježim se. To su isto Božja bića", rekla je Nataša Superina o udomljavanju.
"Uvijek kad trebamo ići spavati, a meni se ne da, onda ja uzmem njenog soba kao igračku i krenemo se igrat i nekad zna skočit na mene i ja padnem na pod", kaže Michaelle Sertić o svom ljubimcu Skyu.
A Udruga koja vodi Azil rekorder je po broju volonterskih sati koje provode brinući se o životinjama. Stoga taj rad podržava i grad.
"Želimo da Azila ne bude, želimo udomiti sve i da ne bude napuštanja. Mislim da se događa i to da zbog Azila i ljudi postaju sretniji", rekla je Ivana Crnoja iz udruge "Pobjede".
Udomljeni psi vraćaju osmijeh na lice, kažu sudionici ovog nesvakidašnjeg festivala i voljeli bi da su svi sretni baš kao i oni.
Statistika govori da se crni psi najmanje udomljuju. Razlozi za to su stereotipi da crna boja na psu izgleda neugledno i opasno. Paolo je k tomu još i star i gluh, ali je iznimno umiljat i nadamo se da će i on pronaći svoj dom.
