Posljednjih nekoliko dana vrijeme je neuobičajeno, gotovo ekstremno toplo pa ga mnogi uspoređuju s proljećem. S druge strane, posljednjih dana nam s američkog kontinenta stižu vijesti o nezapamćenim hladnoćama i rekordno niskim temperaturama.
Pročitajte i ovo
Kako piše Cromete, često se zna dogoditi da zimska situacija u kojoj se u Eruopi bilježe gotovo proljetne temperature, dok se, u isto vrijeme, u Americi smrzavau zbog vrlo niskih temperatura. Isto tako, često se dogodi i obratno – kad nad Europu dođe izražen polarni prodor, SAD i Kanada istovremeno imajku toplije vrijeme od klimatološkog prosjeka.
Nameće se pitanje – imaju li ekstremne hladnoće koje ovih dana pogađaju sjevernoamerički kontinent i gotovo rekordna siječanjska toplina u Europi kakve veze?
Crometeo tim donosi odgovor na to pitanje. Budući da je prosječna temperatura na Zemlji manje više konstantna, ako na jednom mjestu dođe do nižih temperatura od prosjeka onda na nekom drugom mjestu mora, naravno, doći do viših, kako bi prosjek mogao ostati nepromijenjen. To je logično, ali to nam ne objašnjava kako to da kad je nad Europom velika toplina, da je baš nad Sjevernom Amerikom hladnoća a ne negdje drugo, recimo nad Kinom, Indijom, ili možda Australijom.
SNIMKA PILOTA Chicago okovan ledom: Smrtonosni val arktičke hladnoće širi se istokom SAD-a
U atmosferi Zemlje odvija globalna planetarna cirkulacija zračnih masa. Pritom je ta cirkulacija poprilično hemisferno ograničena, što znači da se zračne mase iz sjeverne hemisfere (polutke) ne prebacuju na južnu i obratno već cirkuliraju unutar svoje hemisfere. Budući da su tropski krajevi značajno topliji od polarnih, a topao zrak ima manju gustoću od hladnoga, to znači da će na nekoj visini iznad tla (npr. na visini polovice mase atmosfere = 500hPa), atmosferski slojevi biti 'plići' (niži) nad polovima i 'dublji' (viši) nad tropima.
Odnosno, kažemo da su izobarne plohe više nad tropima a niže nad polarnim područjem. Zbog te nagnutosti izobarnih ploha u odnosu na horizontalu, nastaje gradijent tlaka planetarnih razmjera usmjeren od ekvatora prema polu i taj gradijent je pokretač velikih planetarnih strujanja iz smjera zapada prema istoku.
Naime, zbog vrtnje Zemlje nastaje prividna sila koju zovemo Coriolisova sila, koja otklanja putanje udesno na sjevernoj polutci pa globalna strujanja nisu usmjerena od ekvatora prema polu, već su usmjerena od zapada prema istoku.
Spomenuti gradijent tlaka od ekvatora prema polu nije vidljiv na prizemnim kartama tlaka zraka, već je riječ o gradijentu 'u sredini' atmosfere, dakle, grubo govoreći, na visinama od nekoliko kilometara pa do vrha troposfere (okvirno 3-12 kilometara visine) i nastaje zbog razlike temperature tropskog i polarnog zraka. Usput recimo i to, da je ta razlika mnogo veća zimi nego ljeti, pa je stoga i gradijent veći zimi nego ljeti, a time su i zapadna zračna strujanja u srednjoj i višoj troposferi neusporedivo jača zimi nego ljeti.
Cijeli tekst možete pročitati OVDJE.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
