Tisa je prelazila je preko mosta i odjednom osjetila strah koji ju je paralizirao. Matea na letu doživjela napadaj panike nakon čega više nije mogla ni pomisliti na putovanje zrakom. Damjanina majka je panično strahovala od iznenadne pojave zmije, strah koji se duboko uvukao u kosti i njoj.
Ovo su primjeri fobija, straha koji postane iracionalan i snažan do te mjere da osobu onemogućuje u normalnom funkcioniranju kada joj je blizu. Gotovo da nema objekta, pojave ili situacije koje se netko ne užasava. Bile one uobičajene poput visine, prostora, životinje do onih u najmanju ruku neobičnih poput straha od pupka, djece, broja osam, dugih riječi. Fobije najviše pogađaju žene, ali su upravo žene te koje su spremne s njima se suočiti. Tako je bilo i s sugovornicama Provjerenog.
Iracionalni strah od nekog ili nečeg
Fobije, iracionalni strah od nekog ili nečeg, jednostavno je neshvatljiv, a onima koji ga osjećaju je paralizirajući. A u pozadini većine fobija krije se zapravo - strah od smrti.
"I to nekakve iznenadne, nelagodne smrti, ali koliko to bilo neracionalno i ljudi obično znaju da neće u tom trenutku umrijeti, međutim u tom trenu razum pada u vodu, u drugi plan i doista misle da bi im se nešto loše moglo dogoditi", objašnjava Lea Maričić, klinički psiholog.
Fobije su na neki način naučene, što znači da ih se može naučiti kontrolirati. Potrebno je "samo" s njima se suočiti.
Doći zrakoplovom do željene destinacije za Mateu već godinama nije moguće.
Pročitajte i ovo
"Letjela sam nekih desetak puta avionom. Od prvog leta mi je bilo nelagodno putovati, sa svakim sljedećim letom mi je bilo sve gore i gore. Jednostavno taj strah se gomilao", priča Matea Okadar (strah od letenja).
Vježbe relaksacije
Nije letjela već šest godina, otkad je u avionu doživjela panični napadaj: "Tad sam se sklupčala, nisam se mogla pomaknuti, nijedan dio tijela do straha. Avion je bio pun djece, i kraj nas je sjedilo neko dijete i znam da mi je muž govorio, prestani plašiš dijete, ali ja nisam tu mogla ništa, samo sam se sklupčala i isključila".
Otkad je postala po drugi put majka, želja joj je odletjeti s djecom u posjet svojoj majci u Dansku. Taj je razlog bio dovoljno jak da se pokuša suočiti s onim što je užasava. Upisala je tečaja oslobađanja straha od letenja, koji se organizira u suradnji sa Zračnom lukom Zagreb.
"Oni koji uspiju riješiti strah su naši stvarni putnici. A to je 98 posto polaznika, vrlo visoka statistika", rekla je Lidia Capković Martinek, glasnogovornica zračne luke Zagreb.
Pročitajte i ovo
Dio polaznika tečaja je, kao i Mateja, već letio, a onda im se nešto dogodilo ili su doživjeli neugodnost koja ih je prestrašila. Neki nikada nisu letjeli.
"Uglavnom svi osjećaju neku anksioznost koja ponekad može progradirati kao napadaj panike, ponekad neće, to ovisi o pojedincu. Naravno svi se boje te panike kao najgore stvari na svijetu jer ona doista bude neugodna, ali ako nam se dogodi, ona ima vrhunac u 10-15 minuta i onda prolazi. Naravno ako smo imali jedan panični napadaj ne znači da ćemo imati i drugi. Tu doista nema nikakvih pravila. Ono što se ljudima sugerira su nekakve vježbe relaksacije", objašnjava Lea Maričić, klinički psiholog.
Na cjelodnevnom tečaju, polaznici su sve o letenju i avionima doznali od pilota, kabinskog osoblja, meteorologa, kontrolora leta, ali i sve o strahu i kako ga kontrolirati od terapeuta i psihologa.
A onda su krenuli suočiti se sa svojim strahom!
"Osjećam sad polako strah, ali nije kao što bi inače bilo. Inače bi me panika jako prala, sad osjećam čak i blago uzbuđenje. Pa mislim da i to što smo svi skupa tu, u istoj situaciji što su svi ljudi tu koji se boje isto kao i ja", priča Mateja.
Meni se noge oduzmu
Damjana obožava letjeti. Kao turistički novinar više je puta obišla svijet. Najljepši turistički pogledi su na visinama - a na vrhu vibrirajućih građevina ona doživljava - potpunu blokadu.
"Meni se noge oduzmu, taj strah kreće od nogu i ja se ne mogu pomaknuti", priča Damjana Domanovac.
Zato kada vidi zmiju, paralize nema: "U tom trenutku imam nekakav poriv odskočiti i početi panično bježati ne znam ni sama gdje. Ali jednostavno taj strah vas natjera da bježite".
Strah od zmija javio se već u najmlađoj dobi s obzirom da se njena mama jako bojala zmija.
"Kad smo išli brati kupine uvijek je vikala pazite zmija je tu u grmu, pazite nemojte tamo. Tako da smo mi kao djeca gledali oko sebe i iščekivali tu zmiju koja će se pojaviti", priča.
Pročitajte i ovo
Jedan strah je razvila sama, drugi je došao pod utjecajem drugih. Ali osvještavanje strahova korak je prema kontroliranju istih. Tako se Damjana susrela s kraljevskim pitonom i mliječnom zmijom.
Dvije, kaže ravnatelj zagrebačkog ZOO-a Damir Skok, potpuno bezopasne zmije. Zagrebački zoološki vrt drži ovakve edukacije djeci. Jer što ranije upoznavanje nepoznatog smanjuje mogućnost razvoja straha.
"Mi to radimo na edukacijskim programima da djecu prvenstveno naučimo i o ulozi zmija i da ne morate uzeti lopatu i uništiti je. I da one imaju svoju ulogu", objašnjava Skok.
Strah od zmija jedan je od najčešćih strahova. Tu još konkuriraju pauci, ptice, zapravo životinje općenito, zatim zatvoreni prostori, otvoreni prostori, javni nastupi, igle, krv, zubari, klaunovi, grmljavina.
Više od 500 fobija
Pobrojanih fobija na svijetu ima više od 500.
Na upit tko ima više fobija, muškarci ili žene Lea Maričić, klinički psiholog odgovara: "Ispada da žene. Tako nam je i sa svim drugim psihičkim poremećajima, jadne žene su pogođenije. Takav nam je hormonalni sastav. Naprosto se tako pokazalo".
Ali žene su i najupornije u rješavanju fobija.
Tisa voli zmije. Zapravo sve životinje. Ali ne voli - mostove. Dok mnogi bez razmišljanja prelaze preko njih, Tisa zamišlja najgore scenarije.
"Da će most popustiti i pasti ispod mene i cijela ta konstrukcija se srušiti", objašnjava Tisa Vizek Borovina. Fobija je to koju je otkrila iznenada u tridesetim godinama života, vozeći se biciklom preko jednog od zagrebačkih mostova.
"Odjednom je srce počelo jače tući, malo mi se počelo vrtjeti u glavi i bilo je, samo prođi most, možeš ti to", priča Tisa.
Živi u Zagrebu, čija dva dijela povezuju upravo mostovi! Kao rekreativac u jednoj je utrci na pola stala jer joj je drugi most bio previše za prijeći. No od suočavanja sa svojim strahom ne odustaje.
"Nažalost mnogih ljudi, ali nema boljeg načina osim direktnog izlaganja fobiji. To ne mora biti na naglo, može biti polako, stupnjevito, ali bitno je da s vremenom bude što dulje odnosno produljeno i opetovano odnosno ponavljano i u principu to nam je u principu glavna formula", kaže Maričić.
Imali uobičajene fobije od prostora, životinja, visina, letenja, mikroba, ili neobične poput fobije od punice, broja osam objekata s desne strane ili od pupka - nema boljeg osjećaja od pobjede nad onim što nas užasava.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr
