Miroslav nikada više neće moći zaigrati nogomet. Lijeve noge nema, a na desnoj nije stabilan. Nakon teških bolničkih dana, kada mu je život visio o tankoj niti, vratio mu se mladenački duh. Osmijeh mu ne silazi s lica.
Pročitajte i ovo
'Tko me sažalijeva bolje da se makne od mene jer više ustvari žali sebe nego mene', kaže Miroslav i dodaje kako njemu više treba razumijevanje.
Razumijevanje očekuje od sporog birokratskog aparata i sporog sudstva. I iako je optimističan na pitanju suda i pravosuđa obuzima ga pesimizam. Rastužuje ga duljina njegove parnice.
Miroslavu je život zauvijek upropašten nakon operacije upaljenog slijepog crijeva. Ni kriv ni dužan osuđen je na doživotni invaliditet.
Iako činjenice, bar za sada, govore suprotno Miroslav se nada da bi slijedeće godine mogao biti riješen veći dio parnica vezanih za njegov slučaj. Kaže kako ne želi nešto što mu ne pripada. Samo traži pravdu!
U međuvremenu studira u Zagrebu gdje živi s djevojkom.
