Tužiteljstvo haškog suda tijekom suđenja za Gotovinu je tražilo 27 godina zatvora, a za Markača 23 godine, dok su branitelji u završnim riječima pozvali sudsko vijeće da njihove branjenike oslobodi svake krivnje. 15. travnja 2011. godine sud je generale nepravomoćno proglasio krivim i osudio Gotovinu na 24, a Markača na 18 godina zatvora.
Generali Gotovina i Markač smatraju se po toj presudi krivima za progon kao zločin protiv čovječnosti, deportaciju kao zločin protiv čovječnosti, pljačku javne i privatne imovine kao kršenje zakona i običaja ratovanja, bezobzirno razaranje kao kršenje zakona i običaja ratovanja, ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti, ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja te okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja. Gotovina nije proglašen krivim samo za točku 3 koja podrazumijeva nečovječna djela i prisilno premještanje. Markač je oslobođen za točku 3, nečovječna djela.
Pročitajte i ovo
Prva obljetnica
VIDEO Prisjetite se dana kada su oslobođeni hrvatski generali
Zbog izuzeća jednog suca
Haag odgodio izricanje presude Šešelju na neodređeno
U isto se vrijeme sudilo i generalu Ivanu Čermaku koji je oslobođen je po svim točkama optužnice. Tužiteljstvo je za njega zatražilo 17 godina zatvora. Tvrdilo je da je Čermak kao zapovjednik Zbornog mjesta bio odgovoran i za održavanje reda i stege te nadziranje ponašanja vojnog osoblja Zbornog mjesta, organiziranje dežurstava na Zbornom mjestu te uspostavu suradnje i usklađivanje rada Zbornog mjesta i snaga policije na tom području zbog uspostave reda i mira. Tijekom suđenja obrana je tvrdila da je Čermak imao odgovornosti isključivo u uspostavi infrastrukture i normalizacije života. Tako je zaključio i sud te su ga oslobodili.
Obrane generala Gotovine i Markača uložile su žalbu na tu presudu, koju je izrekao nizozemski sudac Alphons Orie, a u sudskom vijeću bili su još i Latvijac Uldis Kinis i Elisabeth Gwaunza iz Zimbabvea.
>> Gotovini 24, Markaču 18 godina zatvora, Čermak oslobođen
Kroz hašku sudnicu prošao je niz svjedoka - od žrtava, preko političara do pripadnika hrvatskih oružanih snaga i međunarodnih predstavnika. Tako su se na strani tužiteljstva izredali i svjedoci poput bivšeg američkog veleposlanika u Hrvaskoj Petera Galbraitha, posebne izvjestiteljice za ljudska prava Elisabeth Rehn do tadašnjeg županijskog državnog odvjetnika u Zadru Željka Žganjera te Mate Laušića i Žarka Puhovskog.
Za obranu je svjedočio niz hrvatskih političara i dužnosnika među kojima su i Mate Granić, Miomir Žužul, Vesna-Škare Ožbolt, Zdravko Židovec, Snježana Bagić, Gordan Radin, Borislav Škegro, Mladen Vedriš, Nadan Vidošević i Mladen Bajić, a obrana je izvela i izaslanika bivšeg glavnog tajnika UN-a za područje bivše Jugoslavije Yasushija Akashija. Gotovinina obrana izvela je i jednog od zapovjednika neprijateljske strane, generala Milu Mrkšića, koji je potvrdio da nije bilo neselektivnih napada, a sudsko je vijeće pozvalo nekoliko svojih svjedoka među kojima i bivšeg ministra obnove i razvitka Juru Radića.
Suđenje je pratio i paralelni spor Hrvatske i haaškog tužiteljstva oko tzv. topničkih dnevnika koji je okončan pred kraj suđenja zaključkom troje sudaca da je Hrvatska ispunila svoje obveze prema tužiteljstvu. Tijekom suđenja 2007. godine, pred haške istražitelje izvedeno je deset hrvatskih novinara vodećih domaćih medija u svojstvu osumnjičenika za nepoštivanje Haaškog suda jer su objavili tada tajni dodatak optužnice. Tužitelji su kasnije odustali od njihova progona.
U obraćanju sucima na žalbenoj raspravi u svibnju ove godine general Gotovina poručio je kako kao osoba, duboko žali što su civili izgubili živote ili što su im kuće srušene nakon operacije, ali da ne može odgovarati za ono što su drugi mogli učiniti ili su propustili učiniti dok se borio i vodio operacije u Bosni.
General Markač u svom je obraćanju kazao kako nije nikakav član udruženog zločinačkog pothvata niti ratni zločinac te da je o postojanju bilo kakvog udruženog zločinačkog pothvata prvi put čuo na ovom suđenju.
Obrane dvojice generala tijekom žalbenog postupka pokušale su uvesti niz novih dokaza, no žalbeno vijeće odbilo ih je smatrajući da su slični dokazi u dovoljnoj mjeri izvedeni na suđenju ili je procijenilo da su bili na raspolaganju tijekom prvostupanjskog dijela postupka te su ih obrane trebale izvesti tada.
'I danas sam uvjeren da sam obavio svoje zadaće najbolje što sam mogao', poručio je general Gotovina.
Među dokazima koje su pokušali uvesti bili su i zapisnici sjednica Vrhovnog savjeta obrane koje su se održavale u Beogradu u vrijeme akcije 'Oluja' i iz kojih se, kako je tvrdila obrana, vidjelo da je do masovnog odlaska stanovništva došlo odlukom lokalnog srpskog vodstva samoproglašene RSK, a ne zbog hrvatskog granatiranja te niz ekspertnih izvješća uglednih zapadnih pravnih i vojnih stručnjaka o pitanjima legalnosti napada i karaktera topničkih napada HV-a tijekom Oluje.
U postupak se pokušala uključiti i Republika Hrvatska u svojstvu prijatelja suda, no to je žalbeno vijeće također odbilo. Hrvatska je, naime, prije godinu dana zatražila da joj se odobri status prijatelja suda smatrajući da može pomoći žalbenom vijeću na tri područja - pitanju udruženog zločinačkog poduhvata, prekomjernog granatiranja i standarda krivnje u presudi.
>> Haaški sud odbio zahtjev RH da bude prijatelj suda u slučaju Oluja
Svojevrsno iznenađenje u žalbenom postupku donio je u srpnju zahtjev žalbenoga vijeća upućen tužiteljstvu da odgovori vjeruje li da se generalima Gotovini i Markaču, u slučaju da se utvrdi da nisu krivi za nezakonite topničke napade ili da nisu bili članovi udruženog zločinačkog pothvata, može pripisati alternativna krivnja po zapovjednoj odgovornosti ili kao pomagačima u zločinačkom pothvatu.
Hrvatski pravni stručnjaci kalkulirali su tada kako taj zahtjev može pokazivati da žalbeno vijeće ne vjeruje u teoriju udruženog zločinačkog pothvata te pokušava doći do drugog načina utvrđenja kaznene odgovornosti.
Dok je tužiteljstvo smatralo da je to moguće učiniti, obrane dvojice generala poručile su da prvostupanjska presuda ne daje nikakvih osnova žalbenome vijeću da donese osuđujuću presudu protiv generala za pomaganje u zločinačkom pothvatu ili za njihovu krivnju kao zapovjednika.
>> Tužiteljstvo priznalo da nisu uspjeli dokazati udruženi zločinački pothvat niti prekomjerno granatiranje
Markačeva obrana, predvođena Goranom Mikuličićem, slikovito je odgovorila kako bi osuda po alternativnom obliku krivnje bila kao da 'tvrdite da će kuća ostati čitava nakon što uklonite sve nosive zidove', tražeći odbacivanje prvostupanjske presude. Gotovinina obrana poručila je kako raspravno vijeće nije donijelo nikakve zaključke potrebne za osudu generala kao pomagača ili po zapovjednoj odgovornosti.
'U slučaju da žalbeno vijeće utvrdi da Gotovina nije bio član udruženog zločinačkog pothvata i nije bio odgovoran za nezakonite topničke napade trebalo bi poništiti osuđujući presudu i donijeti presudu kojom proglašava da nije kriv po svim točkama', odgovorila je obrana generala Gotovine u kolovozu.
'Nisam planirao, počinio niti prikrivao bilo kakav zločin jer to nije u skladu s mojim životnim svjetonazorom', kazao je Markač.
Mišetićev tim napisao je da u slučaju da se utvrdi da Gotovina nije kriv za nezakonite topničke napade na Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac, što je osnova njegove krivnje kao člana udruženog zločinačkog pothvata, onda ga se ne može proglasiti krivim ni kao pomagača u tom pothvatu, a mora ga se osloboditi krivnje za progon i deportacije srpskih civila.
Utvrditi da topnički napadi nisu bili nezakoniti znači utvrditi da ne postoji kazneno djelo kao osnova proglašenja krivnje, poručila je obrana. Obrane dvojice generala poručile su i da osnovna pravna načela nalažu da žalbeno vijeće ne smije ponovno suditi i to još k tome izvan onoga što je u presudi utvrđeno.
Gotovinina obrana pojasnila je da zbog toga što raspravno vijeće nije odgovarajućim zaključcima u presudi poduprlo krivnju generala Gotovine kao pomagača u zločinačkom pothvatu ili po zapovjednoj odgovornosti i nije odgovarajućim zaključcima dalo temelja za proglašenje krivnje po tim alternativnim oblicima odgovornosti, žalbeno vijeće ne bi smjelo voditi novo suđenje na temelju dokaza iznesenih tijekom suđenja.
Suđenje je počelo 11. ožujka 2008. a posljednji svjedok izveden je 11. lipnja prošle godine.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook