Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Aleksandar Žukov, ruski milijarder, još je jedan u galeriji likova koji ovih dana - dok traje suđenje Hrvoju Petraču za otmicu sina generala Vladimira Zagorca - po medijima isplivavaju kao Zagorčevi poslovni partneri u naoružavanju Hrvatske za vrijeme međunarodnog embarga tijekom rata.


Žukov je u svojoj vili na Smaragdnoj obali na Siciliji uhićen 7. travnja 2001. i prebačen u Torino, gdje mu se sudilo kao organizatoru šverca oružja za Hrvatsku. 

Vezani članci Helikopter hrvatske vojske (Foto: Dnevnik.hr) - 2 Zadarska policija otkrila nove detalje skandala u vojsci: Nakon švercera oružjem i trojice pilota, prijavljena još dva civila Damir Krstičević (Foto: Dnevnik.hr) Krstičević o vojnim pilotima koji su prevezli švercera oružjem: "Ispričavam se! Snosit će posljedice"

Talijanska policija sedam je godina istraživala slučaj koji ih je doveo do Žukova. Još 1994., naime, u Otrantskim vratima kod Venecije zaplijenjen je brod Jadran Express na kojem su pronađena 133 kontejnera puna oružja i streljiva vrijednog oko 29 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Oružje je plaćeno tvrtkama koje je osnovao Sintez, holding koji kontrolira Žukov sa svojim suradnicima.

Talijanski istražitelji tvrdili su da je Žukov organizirao osam brodskih pošiljki s ukupno 13,5 tona oružja namijenjenog Hrvatskoj. Sedam je prošlo, a jedna je pošiljka pala u ruke NATO-ovim snagama koje su kontrolirale Jadran.

Oružje na brodu potjecalo je iz vojnih skladišta u Bjelorusiji i Ukrajini, a dva Žukovljeva poduzeća (Global Technologies International i Global Technologies Ucraine) imala su papire da je oružje namijenjeno Egiptu, Maroku, Sudanu i Nigeriji. 

No, to su bili lažni papiri o krajnjem odredištu - oružje je zapravo išlo za Hrvatsku, što se moralo skrivati jer su zemlje bivše Jugoslavije u to doba bile pod embargom na uvoz oružja.

U travnju 2004. Žukov i još šestorica optuženih oslobođeni su optužbi. Sud u Torinu zaključio je da nisu prekršeni talijanski zakoni jer oružje nije bilo namijenjeno Italiji, nego Hrvatskoj.

Policijska istraga, koja je dovela do suđenja Žukovu i njegovim suradnicima, sadržavala je i indicije da je uz Žukova postojao još jedan glavni igrač u ovom slučaju. Njegovo je ima Constantin Dafermos, po nacionalnosti je Grk i, navodno, također je bio veletrgovac oružjem. 

Tjednik Nacional je lani pisao kako dokumenti iz kaznene prijave talijanske policije od 6. travnja 2001. sumnjiče Dafermosa da je “prvooptuženi za krijumčarenje oružja u zemlje bivše Jugoslavije”. No, Dafermos se nije spominjao u postupku pred sudom u Torinu, vjerojatno zato što protiv njega nije bilo dovoljno dokaza.

Zanimljivo je, međutim, da Dafermos nije izručen Italiji upravo zahvaljujući odvjetnicima koji su uspješno otezali izručenje Hrvoja Petrača Hrvatskoj. Grčki odvjetnici Georg i Spiros Alfantakis zastupali su i jednog i drugog “poduzetnika” u njihovim ekstradicijskim sporovima.

A kakva je veza Vladimira Zagorca sa Žukovom i Dafermosom? S ovim posljednjim Zagija veže tvrtka Scorpion, u kojoj se zaposlio nakon odlaska iz RH Alana. U intervjuu koji je dao Globusu u prosincu 2002. Zagorec je rekao da u Scorpionu radi kao savjetnik te da mu je posao organiziranje i logistika, a ne trgovanje oružjem. 

Constantin Dafermos u isto je vrijeme “predsjednik međunarodnih usluga” u tvrtki Scorpion, a austrijski mediji pisali su o tome da je misteriozni Grk svojedobno prodavao oružje istočnonjemačkom političaru Erichu Honeckeru.

Ako je točna nikad dokazana pretpostavka talijanskih istražitelja da je Dafermos bio glavni mozak operacije krijumčarenja oružja koje je dijelom zaplijenjeno u Otrantskim vratima, to bi značilo da je Zagorec nakon odlaska iz RH Alana nastavio u privatne svrhe koristiti svoje veze stečene u poslovima krijumčarenja oružja za vrijeme rata. 

Transkripti razgovora Vladimira Zagorca tijekom otmice njegova sina Tomislava, dokazuju da je Konstantin Dafermos bio jedna od ključnih osoba od koje je Zagorec zatražio bankarsku garanciju ili zadužnicu za sakupljanje 1,5 milijuna eura otkupnine koju je trebalo predati otmičarima.

U transkriptu snimke telefonskog razgovora vođenog 24. veljače poslijepodne, naime, Zagorec je očito razgovarao upravo s Dafermosom, jer je broj faksa 0030 1 3616514, koji mu diktira osoba na engleskom jeziku, službeni broj faksa tvrtke Scorpion u Ateni. Isti se broj nalazi i na vizit-karti Konstantina Dafermosa, na kojoj je to također službeni broj faksa sjedišta tvrtke Scorpion u Ateni.

Kako doznajemo iz pravosudnih krugova, ta je bankarska garancija trebala poslužiti Hypo banci za izdavanje 1,5 milijuna eura Zagorcu. Zagorec je rekao da će pokušati osigurati garanciju preko jednog prijatelja, pa je očito zvao Dafermosa kako bi mu na faks poslao dokument u kojem bi mogao vidjeti kakvu garanciju ili zadužnicu treba poslati banci.

U transkriptu se spominje tvrtka Costra financ, koja ima račun u Bawag banci i koja je očito trebala izdati bankovnu garanciju. Je li to također Dafermosova tvrtka ili je Dafermos samo opunomoćenik računa tvrtke koji se nalazi u Bawag banci, nije poznato ali je na tom računu vjerojatno bilo dovoljno novca koji bi mogao garantirati isplatu 1,5 milijuna eura.

S obzirom na to da se to nije moglo napraviti jer je u Austriji bio fašnik, po Zagrebu se u međuvremenu skupljao novac za otkupninu koji je policija označavala. Na kraju je Zagorcu ipak odobren minus po tekućem računu u iznosu od 1,5 milijuna eura, koji je Hypo banka isplatila na temelju sudužništva u Zagorčevoj tvrtki PZ ulaganja, koja je Hypov komitent.