Svjetski dan močvarnih staništa, 2. veljače, ove se godine obilježava temom 'Močvare i poljoprivreda – partneri za razvoj', čime se naglašava potreba za suradnjom sektora upravljanja vodama, zaštite prirode i poljoprivrede.


Kako bi se ukazalo na važnost zaštite močvarnih staništa na globalnoj razini 2. veljače 1971. u iranskom gradu Ramsaru potpisana je Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito zbog staništa ptica močvarica, i taj je dan proglašen Svjetskim danom močvarnih staništa.

Vezani članci Daniel popović (FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL) Burna prošlost došla na naplatu? Društvene mreže spriječile nastup Daniela Popovića Slika nije dostupna Rasprodan Trickyjev koncert u Močvari

U Hrvatskoj je pet takvih područja uvrštenih na svjetski Ramsarski popis - parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje zajedno sa susjednim Mokrim poljem i Vransko jezero te ornitološki rezervat ribnjaci Crna Mlaka kod Jastrebarskog i delta rijeke Neretve.

Od 400 vrsta ptica dosad zabilježenih u Hrvatskoj, njih 78 ubrajamo u ugrožene vrste. Od 78 ugroženih vrsta ptica njih 38 tj. gotovo polovicu ubrajamo u ptice močvarice, rekla je u izjavi za Vlatka Dumbović Mazal, voditeljica Odsjeka za kralješnjake Državnog zavoda za zaštitu prirode (DZZP).

VIDEO Golema rupa u 30 sekundi 'usisala' stabla

Ravnatelj DZZP-s Matija Franković istaknuo je kako su naša močvarna područja, uvrštena na svjetski Ramsarski popis, sva dobro očuvana osim delte Neretve koja je u većem dijelu znatno narušena, uz iznimku posebnih rezervata. Na svakom od tih Ramsarskih područja dopuštena je kontrolirana gospodarska djelatnost, a velike potencijale ta područja imaju i za razvoj turizma.

Franković ističe kako bi se u Ramsarski popis možda moglo uvrstiti i Vransko jezero, slatkovodno jezero u središnjem dijelu otoka Cresa. Ramsarska konvencija obvezuje na očuvanje močvara
Ramsarska konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu, a Hrvatska je to od 1991., na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju te predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa.

Do sada joj je pristupilo 168 država, a ukupno je proglašeno 2171 Ramsarskih močvarnih područja kojima pripadaju močvare, bare, rijeke, jezera, pojilišta, navodnjena zemljišta, slatine, šljunčane jame, kanali, mangrove, koraljni grebeni, ribnjaci i uzgajališta rakova, a mogu sadržavati obalne zone koje graniče s močvarnim područjima te obalna područja do šest metara dubine za vrijeme oseke koje leže unutar močvarnih područja, ističu u DZZP-u.

Ministar Zmajlović: Močvare osiguravaju hranu, vodu i štite nas od poplava

"Danas, na Svjetski dan močvarnih staništa želim poslati poruku o važnosti očuvanja močvarnih područja zbog svih dobrobiti koje ona osiguravaju za čovjeka. Močvare ne bismo smjeli smatrati neatraktivnim i nedostupnim prostorom. To su područja iznimne vrijednosti po bogatstvu biljnog i životinjskog svijeta, područja koja nam osiguravaju hranu, čistu vodu i štite nas od poplava", kaže ministar Zmajlović.

Ističe kako pet hrvatskih močvarnih područja uvrštenih na svjetski Ramsarski popis, moramo iskoristiti za podizanje turističke ponude, kao mjesta uživanja u prirodi, poput Vranskog jezera. Ali, dodaje, to su i područja u kojima je moguća neka vrsta gospodarske aktivnosti pod određenim uvjetima, poput ribnjičarstva u Crnoj Mlaki.

"Hrvatska je bogata prirodnim ljepotama koja ne štitimo samo zbog njih samih, nego zbog čovjeka i koristi koju mu osiguravaju. Pored očuvanja bioraznolikosti i stvaranja turističkih potencijala, ovakva prirodna područja poput Kopačkog rita iznimno su važna u zaštiti ljudskih života i imovine jer imaju ključnu ulogu u prihvaćanju i zadržavanju poplavnih voda. Močvare su mjesta susreta, druženja i prijateljstva, čuvajmo ih da i buduće generacije mogu uživati u njima", rekao je za ministar Zmajlović.

Tema ovogodišnjeg Dana je "Močvare i poljoprivreda – partneri za razvoj"

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana močvarnih staništa je "Močvare i poljoprivreda – partneri za razvoj". Tim sloganom želi se naglasiti nužna potreba za suradnjom sektora upravljanja vodama, zaštite prirode i poljoprivrede, a kako bi se istovremeno ostvarili ciljevi proizvodnje hrane, očuvanje pitke vode, sprječavanje poplava te zaštite biološke raznolikosti vlažnih ekosustava, kažu u DZZP-u.

Utjecaj poljoprivrede vidljiv je kod navodnjavanja i promjene vodnog režima te pogoršava kvalitetu vode zbog pesticida i mineralnih gnojiva. Močvare trebaju vodu, a 70 posto vode koju ljudi koriste koristi se za poljoprivredu. Do 2050. očekuje se povećanje tog korištenja za 19 posto. Povećanje korištenja vode mora slijediti načela očuvanja močvarnih sustava kojima se voda oduzima, primjerice visoko učinkovito korištenje vode za navodnjavanje i smanjivanje korištenja kemijskih sredstava.

Močvare su se oduvijek smatrale zaprekom poljoprivredi i kontinuirano su isušivane, primjer je delta Neretve

Močvare su se oduvijek smatrale zaprekom poljoprivredi i kontinuirano su isušivane da bi se dobilo tlo pogodno za poljoprivrednu proizvodnju. Isušeno močvarno tlo tršćaka, poplavnih travnjaka i vlažnih šuma vrlo je plodno, ali se ubrzo počinju javljati problemi koji su posljedica promjena u količini i rasporedu voda koje je uzrokovao čovjek, kažu u DZZP-u. Kao očiti takav primjer navode problem zaslanjivanja poljoprivrednog tla dobivenog isušivanjem vlažnih staništa (nekadašnjih tršćaka) na području delte Neretve.

Naime, zbog nedostatka vode, koje je osim isušivanja uzrokovano i radom hidroelektrana, more prodire kanalima do plodnih polja uzrokujući propast uroda voća i povrća.

Osim delte Neretve još su dva velika Ramsarska područja Hrvatske poznata poljoprivredna područja tj. područja na kojima se proizvodi hrana - Crna Mlaka je šaranski ribnjak, a pašnjaci Lonjskog polja poznati su ne samo po tradicionalnom uzgoju goveda, konja i svinja već i po osobitim pasminama koje je čovjek uzgojio kako bi se prilagodile uvjetima života u poplavnim područjima, primjerice konj hrvatski posavac i turopoljska svinja.

Upravo je takav pristup, tj. prilagođavanja privrednih aktivnosti uvjetima u okolišu, a ne potpunog mijenjanja (i uništavanja) prirode ključ razvoja koji uz ekonomsku dobit osigurava i dovoljno prostora za prirodu, smatraju u DZZP-u.

Lonjsko polje, zajedno sa susjednim Mokrim poljem, zauzima površinu veću od 50.000 hektara, cijela je površina zaštićena kao park prirode, a unutar njega nalaze se dva ornitološka rezervata - Krapje Đol i Rakita. Povremeno ga plavi rijeka Sava. Toj činjenici to močvarno područje zahvaljuje svoj opstanak.

Za vrlo visokih vodostaja Save Lonjsko i Mokro polje služe kao retencije i prihvaćaju golemu količinu vode koja bi u okolnom, gusto naseljenom području izazvala poplavu. Na tom je području prisutno i nekoliko stalnih bara. Među njima se ističe Krapje Đol s kolonijom žličarki, malih bijelih čaplji, čaplji danguba i gakova, a povremeno i velikih bijelih i žutih čaplji.

Velike površine parka prirode zauzimaju vlažne šume i livade, a intenzivno obrađivane površine još su u manjini.

Zahvaljujući raznolikosti staništa i velikim površinama, u Lonjskom polju još obitavaju znatne populacije močvarica, pa i onih vrlo ugroženih kao što su nabrojene čaplje, zatim čapljica voljak, crna roda, patka kreketaljka, pupčanica, gogoljica i njorka, štekavac, kosac, bjelobrada čigra, crna čigra i vodomar, a poznata je roda koja u selima Lonjskoga polja postiže najveću brojnost i gustoću gnijezda u Hrvatskoj.
Velika je vrijednost Lonjskoga polja i kao utočišta u kojem močvarice za vrijeme selidbe nalaze dovoljne količine hrane, kaže voditeljica Odsjeka za kralješnjake DZZP-a Vlatka Dumbović Mazal.

I na Vranskom jezeru zabilježeno je 255 različitih vrsta ptica, što čini 60 posto ukupne ornitofaune u Hrvatskoj, dok je za čaplju dangubu i malog vranca ovo područje jedino preostalo gnjezdilište u primorskoj Hrvatskoj.

Velika važnost močvarnih staništa, najugroženijih ekoloških sustava

Močvarna staništa su od velike važnosti radi svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, a uz njih je vezano više od 40 posto vrsta biljaka i životinja.

Također, vrijednost močvarnih staništa vezana je uz kontrolu poplava, obnavljanje podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje vode.

Ona su genske banke biološke raznolikosti staništa brojnih gospodarski važnih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije. Zbog stalne prisutnosti čovjeka danas predstavljaju i iznimnu kulturnu vrijednost. Močvarna staništa istodobno su najugroženiji ekološki sustavi, zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernoga iskorištavanja njihovih resursa. U zadnjih 50 godina izgubljeno je 50 posto močvarnih područja u svijetu te je zbog toga svrha Konvencije osigurati njihovo očuvanje i razumno korištenje.

Ugrožavanje močvarnih područja nastaje isušivanjem, zatrpavanjem, zagađivanjem, preinačavanjem, prekomjernom eksploatacijom i unošenjem stranih vrsta, istaknuli su u DZZP.

Zelena akcija o očuvanosti močvara

Nevladina udruga za zaštitu okoliša Zelena akcija ocjenjuju kako močvarna staništa predstavljaju neke od najbogatijih ekoloških sustava pa se tako procjenjuje da u močvarnim područjima koja danas zauzimaju šest posto površine planeta, živi oko 40 posto svih biljnih i životinjskih vrsta.

No, takva su se staništa tradicionalno smatrala štetnim, smrdljivim izvorima zaraznih bolesti, što je dovelo do njihove devastacije na globalnoj razini. U međuvremenu je shvaćeno da su, osim kao oaze bioraznolikosti, močvare izrazito važne i u kontroli poplava i taloženju i neutralizaciji različitih štetnih tvari, te je 2. veljače 1971. u iranskom gradu Ramsaru potpisana konvencija o zaštiti močvarnih područja, kojoj je do sada pristupilo 168 država, uključujući i Hrvatsku.

U sjećanje na taj važan događaj, 2. veljače u čitavom se svijetu obilježava kao Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa.
Zelena akcija smatra da iako Hrvatska u usporedbi s razvijenim zapadnim zemljama obiluje močvarnim staništima, ona uz krška staništa predstavljaju najosjetljiviji tip staništa te su zbog svoje zatvorenosti izrazito podložna utjecaju čovjeka.

Hrvatska trenutno ima pet močvarnih područja uvrštenih na Ramsarski popis: Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, Crna Mlaka te delta Neretve i Park prirode Vransko jezero, ukupne površine oko 86.000 hektara. Inventarizacijom močvarnih staništa u Hrvatskoj zabilježeno je 3.883 lokaliteta koji se mogu izdvojiti kao cjelovito močvarno područje te 11 velikih močvarnih kompleksa ukupne površine od 800.365 hektara, navode u Zelenoj akciji.

Močvarna staništa ugrožena su zbog isušivanja, zatrpavanja, zagađivanja, preinačavanja, prekomjerne eksploatacije, unošenja stranih vrsta, melioracija, odlagališta otpada, tretiranja poljoprivrednih površina herbicidima i pesticidima, a sve veći problem predstavljaju i klimatske promjene, kažu u Zelenoj akciji.

I WWF upozorava na problem delte Neretve

Svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode - World Wide Fund for Nature (WWF) nije mišljenja da je nužno proglašenje još jednog Ramsarskog područja u Hrvatskoj, u kojoj stanje močvara i tako uvelike ovisi o hidrologiji.

"Mnogo bi važnije bilo da se više brige usmjeri na postojeća, naročito na deltu Neretve, gdje ima puno problema, a nema adekvatne zaštite. Krivolov, daljnje isušivanje močvare, zaslanjivanje zbog nedostatka slane vode iz uzvodnih krajeva, industrijalizacija luke Ploče. Sve su to problemi koje nitko ne rješava, jer cijelim područjem nitko ne upravlja. Trebalo bi tamo osnovati park prirode, o čemu je već bilo govora, ili postaviti neko upravljačko tijelo na državnoj razini", izjavila je koordinatorica programa voda u WWF-u u Hrvatskoj Irma Popović Dujmović. (Hina)