Što smo zaštitili, a što nismo od hrvatske autohtone hrane?

Od 1. srpnja nema više prošeka, moramo mu smisliti drugo ime, jer to su već zauzeli Talijani. Kad prodamo sve zalihe, nema više ni portugizca.

Pročitajte i ovo Uvoz loše kvalitete Ugrožena mnogima omiljena žestica: "Rakija je broj jedan. Posebno u prijepodnevnim satima, uz kavicu" Pljačkaju i groblja Ukrali više od 37 tona tekućeg zlata: "Ni kap nije ostala"

>> Dašak Slavonije u srcu Zagreba: Domaće životinje i tradicionalne delicije

'Ne znam zašto bi oni to ukinuli, ali on će kod nas ostat isto kao i recimo hibridi', kaže vinar Josip Halupa iz Daruara.

Šampanjac je francuski, naš je pjenušac. Umjesto talijanskog parmezana, smijemo proizvesti ribanac. 'Taj njihov proizvod mora imati određen status, najbolje ga zaštiti i odrediti njegovo podrijetlo i na neki način njega izdvojiti od ostale ponude', pojašnjava Sanja Novak, pročelnica za gospodarstvo Bjelovarsko-bilogorske županije.

Izdvojili su se Talijani, Francuzi, Španjolci s po 200-injak proizvoda sa zaštićenom oznakom podrijetla. A Hrvati - ni s jednim. Ni s paškim sirom, ni dalmatinskim pršutom, ni slavonskim kulenom, sekom pogotovo.

Četiri proizvoda imaju priznatu tek izvornost, istarski pršut, cresko ekstra djevičansko maslinovo ulje, ogulinski kiseli kupus i varaždinsko zelje.

Osam ih ima priznato podrijetlo, baranjski kulen, dalmatinski, drniški i krčki pršut, lički krumpir, zagorski puran, poljički soparnik i virovitička paprika.

Od srpnja još će ponešto mijenjati. Tako je marmelada, marmelada, samo ako su u njoj citrusi, inače je - pekmez. I šljivovica mijenja ime. Ako je se ispeče više od 50 litara za vlastite proizvode. Tada se zove - 300 eura kazne.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook