Već i sama prisutnost kućnih ljubimaca u životu smanjuje usamljenost i stres, pa nije čudno da se sve više ljudi odlučuje u svoju obitelj dodati psa, mačku, ribicu, pticu…
Procjenjuje se kako svaki treći europski građanin ima kućnog ljubimca, odnosno da prosječno svaka obitelj ima jednog ljubimca. Taj trend sve većeg broja dlakavih i pernatih čovjekovih prijatelja prati i tržište koje iz godine u godinu bilježi rast gospodarstva kućnih ljubimaca.
No što se sa svima njima događa kada vlasnik umre? Logično bi bilo pretpostaviti da bliske osobe preminulog preuzmu brigu o životinji. Baš bi taj ljubimac mogao biti podsjetnik na voljenog člana obitelji ili prijatelja. No, u stvarnosti je situacija bitno drugačija. Barem u Hrvatskoj. Uspomene na preminulog ponekad se njeguju samo ako se radi o kući, stanu, vikendici, automobilu i zemljištu.
Pročitajte i ovo
Problem uglavnom nisu ni krave, konji ili svinje jer njih se može – prodati, i još dodatno zaraditi. Nasljednici će ih zato rado preuzeti. Teško da bi se moglo nazvati iznimkom koja potvrđuje pravilo, ali mačke i psi često nakon smrti vlasnika postanu problem lokalne zajednice.
U hrvatskim medijima zasigurno nikada nećete pročitati da je netko svom kućnom ljubimcu ostavio bogatstvo. Naš zakon o nasljeđivanju i ne dozvoljava da nasljednikom postane životinja, kao što je to slučaj u nekim drugim pravnim sustavima. No, životinja se može naslijediti.
Zakon životinje vidi kao – stvari
"Životinje u Hrvatskoj nemaju status subjekata prava, već se smatraju stvarima. Međutim, pravni sustav ipak im garantira zaštitu Zakonom o zaštiti životinja i Kaznenim zakonom sankcioniranjem mučenja ili ubijanja životinja. U trenutku smrti vlasnika, životinja postaje njegova ostavina – i to pokretni dio ostavine te se nasljeđuje na temelju zakona ili oporuke“, objasnila je Tanja Jelaš iz Udruge Animalex, koja se sa svojim timom pravnika bavi pravnom zaštitom životinja.
Važno je napomenuti kako nitko ne mora biti nasljednik. To je nešto što se može odbiti. Međutim, nije dopušteno prihvatiti samo dio nasljedstva, dok se istovremeno odreći drugoga.
Pročitajte i ovo
"Nasljednik ne može dati pozitivnu nasljedničku izjavu kojom prihvaća nasljedstvo za jedan dio ostavine, a negativnu nasljedničku izjavu kojom odbija biti nasljednik za drugi dio ostavine", objasnio je izvanredni profesor na Pravnom fakultetu u Osijeku dr. sc. Davorin Pichler.
"U praksi su se događali slučajevi da je netko naslijedio, primjerice, nekretninu, u kojoj su se nalazili kućni ljubimci ili domaće životinje, ali se ne želi o njima brinuti. U Hrvatskoj trenutno ne postoji zakonski okvir prinudnog preuzimanja i ostvarivanja takve obveze. Dakle, preuzimanje skrbi za životinju nakon smrti ostavitelja ovisi zapravo o dobroj volji nasljednika i predstavlja tek moralnu i etičku odgovornost novih vlasnika", objasnila je Tanja Jelaš.
U slučaju da se za nju ne želi ili ne može brinuti, onaj tko je naslijedio životinju može ju prodati, darovati ili predati azilu. A da se to događa vrlo često potvrdili su iz Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba u Dumovcu.
"Kad netko tko je u Zagrebu živio sam s ljubimcem umre, često nas nazivaju iz policije ili komunalnog redarstva kako bismo preuzeli životinju. Samo u proteklih mjesec dana to se dogodilo najmanje 10 puta. Znaju nas zvati izravno i nasljednici preminuloga tražeći da preuzmemo ljubimca. Dakle, postoje ljudi koji bi se trebali nastaviti brinuti o životinji, ali neće. Voljeli bismo kada bi to bilo drugačije", kaže voditeljica Skloništa Tatjana Zajec i dodaje kako je najčešće riječ o mačkama i psima, no da je među ljubimcima bilo i, primjerice, ptica i gmazova.
Pročitajte i ovo
Budući da ne postoji zakonski mehanizam koji bi obvezao nasljednika da se pobrine za naslijeđenu životinju, iz Udruge Animalex predlažu da vlasnik životinje još za života, putem oporuke ili naloga, obveže nasljednika da se brine za ljubimca nakon njegove smrti.
"I u ovakvim rješenjima može doći do istog problema kao i kod zakonskog nasljeđivanja, a taj je da nema efikasne zakonske mogućnosti da se kontrolira osoba kojoj je ostavitelj ostavio životinju", dodaju iz Udruge Animalex.
Davorin Pichler pak kaže da je najveći nedostatak u nasljeđivanju životinja nepostojanje tzv. ombudsmana za životinje.
"To je ono što naš pravni poredak inače poznaje pod nazivom 'pučki pravobranitelj', a kojem bi moglo biti zakonom stavljeno u zadatak da se brine o dobrobiti životinja kada god su one predmetom postupaka pred državnim tijelima, pa tako i ostavinskih postupaka", ispričao je Pichler.
Bilo da je riječ tek o "rupi u zakonu" ili odličnom zakonu koji se ne provodi, cijenu nemara plaćaju građani i napuštene životinje. Dakle, oni koji su najmanje odgovorni.
"Zakon je jasan, no problem je njegova provedba. Naime, nasljednici preuzimaju sve nekretnine i pokretnine. Zašto kućni ljubimac nestaje iz priče, ostaje nejasno. Sudovi i javni bilježnici trebali bi znati je li pokojnik imao ljubimca te zahtijevati da se nasljednici o njemu nastave brinuti ili da preuzmu trošak skrbi o njemu. Ako netko preuzima pokojnikov stan, treba preuzeti i odgovornost za životinju koja je u njemu živjela. Nažalost, praksa je drugačija i neizvjesno je kada će se stvari popraviti“, zaključila je Zajec.
-
Nakon napadaNe može se zaustaviti širenje radijacije: Teško oštećena nuklearka Černobil
-
FEMICID u rijeciJezivi detalji ubojstva: "Pronađena je na trećem katu s 30 ubodnih rana"
-
Najavio pravnu borbuNekad uspješni poduzetnik, danas deložiran iz stana: "Sve su mi oduzeli. Dug je najedanput narastao"
