Jedan od glavnih uzroka izumiranja jezika je globalizacija. Svijet se stalno mijenja, tehnologija napreduje, stvaraju se novi izumi, pa tako nastaju i nove riječi.
Kako bismo očuvali svoj materinski jezik, bitno je održavati, ali i obogaćivati njegov vokabular. Pritom ne mislimo na puko preuzimanje riječi iz drugih jezika, najčešće engleskoga, već stvaranje novih, vlastitih riječi od već postojećih prema pravilima hrvatske gramatike i pravopisa.
Neke nove riječi nasmiju sve
Upravo tom mišlju vodio se hrvatski jezikoslovni časopis Jezik, koji od 1993. godine, s prekidima, organizira natječaj za novu hrvatsku riječ, a pobjednici se proglašavaju na Danima hrvatskoga jezika u ožujku.
Neke od pobjedničkih riječi izazivaju podsmijeh velikog broja građana, dok su se neke ustalile i koriste se kao da su oduvijek u našem rječniku, na primjer udomitelj ili ocjeđivač.
Pročitajte i ovo
No, sličnu smo situaciju već imali u povijesti hrvatskoga jezika. Naime, u 19. stoljeću jezikoslovac Bogoslav Šulek bio je optuživan za neuobičajene novotvorenice, a zapravo je stvarao nove riječi za nove potrebe.
Velik broj njegovih ''izuma'' danas upotrebljavamo svakodnevno, a neki od njih su glazba, skladba, zdravstvo, kolodvor, toplomjer, proračun, pustolovina, velegrad, kao i kemijski elementi kisik, vodik, dušik i ugljik.
Nove riječi smo i posuđivali
Ako se vratimo u još raniju povijest, vidjet ćemo da su Hrvati svoje nove riječi čak i posuđivali drugim jezicima. Jedna od najraširenijih takvih riječi, uz šljivovicu, je i paprika. Naime, nju su u svoj jezik prvo preuzeli Mađari, a od njih su je zatim posudili i Nijemci, Francuzi, Talijani, Španjolci i drugi.
Budući da je jezik dio našeg identiteta i zapravo ga mi, kao govornici, činimo, trebali bismo se što više koristiti njime, i to ne samo kako bismo ga održavali na životu već kako bismo i uživali u njegovu bogatstvu i mogućnostima stvaranja novih riječi.
