Koja je vaša poruka građanima ovoga Uskrsa?
Pročitajte i ovo
Počeo bi s nečim što je izrekao poznati suvremeni mislilac Albert Camus. Rekao je 'Čovjeku je potrebno nešto što je drugačije od Zemlje'. To mi izričemo s onom pjesmom 'ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije'. A onda su neki iskoristili to i nudili rješenja, pa su kazali u kulturi je rješenje, pa u napretku je rješenje, pa u slobodi od svega je rješenje. Međutim, njima se obratio jedan isto tako poznati pisac koji je pitao: Jeste li sposobni pomladiti svijet, da ili ne? Evanđelje je uvijek mlado, vi ste ostarjeli.' Evo danas, na Uskrs, mi navještamo mladost Evanđelja, mi izgovaramo ime nade, a ona se zove Krist Gospodin jer postoji Krist uskrsli, kao što kaže sv. Pavao, Krist je nada naša. Uskrs poručuje i jamči da je uvijek moguće započeti tamo gdje čovjek misli da nema više puta, tamo gdje misli da su vrata zatvorena. Za čovjeka vjernika nikada vrata nisu zatvorena i to je poruka Uskrsa. Uskrs je blagdan novosti, Uskrs je blagdan nade. Evo, to je poruka svima, vjernicima i ljudima dobre volje za današnji dan.
Hrvatsko društvo očito je u krizi, ekonomskoj, socijalnoj, moralnoj... Gdje je izlaz?
Lakše bismo mogli analizirati križ, nego kazati gdje je izlaz. U svakom slučaju ja bih kazao gdje nije izlaz. Izlaz ne može zajamčiti jedna osoba, izlaz ne može zajamčiti jedna stranka, izlaz mogu zajamčiti samo ljudi koji se ujedine u tim poteškočama koje su dovele naše društvo do dna. Čuli smo i slušamo da su doneseni neki projekti i programi. Međutim, još nisu ni stigli na stol, a već je netko rekao da to ne valja, nećemo tako...I dakako, dok god jedni vuku napred, drugi koče, dokle god se u zupčanik naše povijesti ubacuje pijesak, dotle ne možemo očekivati nikakav izlaz. Dakle, isključivo i jedino zajedničkim silama. To vrijedi bez obzira da li u današnjoj situaciji ili inače, u situaciji u kojoj neka druga stranka vodi naš narod.
Mislite li da, u ova teška vremena, Crkva dovoljno koristi svoj utjecaj u borbi za čovjeka?
Mi nikad nismo zadovoljni. Sad kad pitate da li Crkva, ne znam na što mislite. Vjerojatno mislite da li biskupi dovoljno čine za naš narod. Međutim, Crkva je nešto šire. Crkva ne može zamijeniti državu, Crkva može pripomoći u onim situacijama gdje doista, prema svojem pozivu, je pozvana pomoći i gdje može pomoći. Crkva čini male, sitne znakove svojih dobročinstava, kroz župne i biskupijske Caritase, isto tako kroz neke projekte koje mi ostvarujemo iz onih sredstava koja dobivamo iz proračuna.
Dotaknimo se i haške presude. HBK je istupila protiv presude o udruženom zločinačkom pothvatu. Što je sada činiti Hrvatskoj? Gdje vidite rješenje?
Prije svega smatram da u ovom razdoblju koje je pred nama, a tiče se haaškog suda, ne bi trebalo previše trošiti vrijeme istražujući tko je kriv za ovo što se dogodilo, nego neprotiv, treba razmišljati što učiniti da se doista dođe do istine, da svijet uvjerimo u ono što se doista zbilo, da uvjerimo svijet gdje je bila agresija, da uvjerimo svijet gdje je bila obrana. Jer, ukoliko to ne budemo činili, uzalud ćemo trošiti vrijeme. A tko da na tome radi? Evo, ja bih prije svega rekao da doista trebaju pravnici, pravno se treba dobro argumentirati jer smo mi primijetili da u presudi ima dosta upravo pravnih nedorečenosti, gdje bi pravo moglo itekako pomoći. Ali nije dosta da samo pravnici daju svoj doprinos, potrebno je da daju i drugi. Ja bih kazao i na političkom planu, i na međunarodnom planu, a rekao bih da i Crkva ima što kazati, usprkos nekima koji su sa skepsom govorili što Crkva ili biskupi imaju tu govoriti. Dakle, zajedničkim silama. I, primijetili smo, kao što smo bili nekako jedinstveni za vrijeme rata, za vrijeme obrane domovine, tako smo nekako jedinstveni upravo u procjeni onoga što se ovih dana zbilo u Haagu.
>> U uskrsnim porukama s oltara dominirale političke teme
Početkom lipnja u posjet stiže papa Benedikt XVI. To je velika poruka i vjernicima i državi. Sljedeći tjedan je beatifikacija Ivana Pavla II. Što HBK tom prigodom priprema?
Pa prije svega što se tiče dolaska pape Benedikta XVI. mi se spremamo na različitim razinama, bilo da se radi o organizacijskim odborima, bilo da se radi o biskupijama, pojedinim župama, to teče svojim tokom. A što se tiče beatifikacije pape Ivana Pavla II., to je doista radost i za naš narod. Mi znamo koju je ulogu imao Ivan Pavao II. u nedavnoj prošlosti - on je među prvima priznao Hrvatsku, on je bio uz nas u onim teškim trenucima, jednostavno kao da se osjetio jednim od nas. I to je, rekli bismo, čast i za naš narod. Budući da je dolazak pape Benedikta XVI. vrlo blizu, mi jednostavno nismo mogli organizirati, da tako kažem, masovna hodočašća u Rim. Prepustili smo to pojedinim biskupijama i pojedinim župama. Govorilo se da će doći nekoliko milijuna u Rim. Dakako da se onda neki uplaše kako će proći u Rimu u tolikome mnoštvu.
