Speleolozi već neko vrijeme alarmiraju i državu i javnost o velikom ekološkom problemu koji uspješno rješavaju akcijama Čistog podzemlja, koje su se utrostručile u prvoj polovini godine, a u nastavku teksta saznajemo i zašto.

Galerija


Za nekoga tko ne može zamisliti da baci papirić na ulicu po kojoj hoda, divlji deponiji u primjerice nacionalnom parku nezamisliv su scenarij. To je ipak naša stvarnost, baš tu u ovoj lijepoj zemlji u kojoj živimo, gdje još uvijek imamo privilegiju piti vodu ravno iz pipe. No to uskoro više neće biti moguće ako nastavimo bacati otpad gdje mu nije mjesto.Speleolozi već neko vrijeme alarmiraju i državu i javnost o velikom ekološkom problemu koji uspješno rješavaju akcijama Čistog podzemlja, koje su se utrostručile u vrijeme korone, a u nastavku teksta saznajemo i zašto. Sa speleologom i biologom dr. sc. Ruđerom Novakom razgovarali smo o tome koliko i kakvog smeća zapravo ima u našem kršu, gdje je problem najgori i kako ga riješiti.

''Ljudi bacaju smeće u jame zato što imaju osjećaj da kad nešto bace tamo, da je to nestalo. Mrak podzemlja proguta što god se u njega baci i to nitko ne vidi. To ne vidi ni njegov susjed, ni obitelj, nitko. On je svoj problem riješio kad je to napravio. Drugi jako važan razlog tomu jest to što do unazad 10 do 15 godina nije bilo posvuda organiziranog odvoza otpada'', naveo je Novak razloge tolikom onečišćenju krškog područja za koje su znale samo skupine speleologa koje su istraživale pojedine špilje ili jame.

Najviše zagađenih jama i špilja ima u Istri i Šibensko kninskoj županiji
Do nedavno samo su speleolozi znali o kakvom ekološkom problemu se radi u kršu iz kojeg crpimo 50 posto pitke vode (Foto: Čisto podzemlje)

''Jama u našem kršu ima jako puno, često su vrlo dostupne i, prema podacima koje imamo, u čistom podzemlju. Ako imate put, bilo asfaltirani ili šumski put, i ako u blizini tog puta imate jamu, velika je vjerojatnost da ćete u toj jami naći neku vrstu otpada'', kaže nam Novak te upozorava na činjenicu da se sastav otpada s godinama uvelike promijenio. Prije 50 ili 80 godina to je smeće bilo organskog porijekla i nije bilo toliki problem za okoliš jer se to sve više-manje raspadalo i nije toliko utjecalo na okoliš, a danas je teško naći nešto što nije zapakirano u plastičnu ambalažu.

Zero Waste Kako spriječiti galopirajuću katastrofu: Pet jednostavnih koraka kojima možemo pomoći našem jedinom domu

''Otpad koji je danas u jamama najvećim se dijelom sastoji od plastike. Ima tu i stakla i svega, ali najviše je to plastični otpad koji se praktički uopće ne raspada, tako da se povećao utjecaj tog otpada na prirodu'', ispričao nam je speleolog i biolog Novak te nam na slikovit način opisao što se točno događa kada bacamo otpad u jame i špilje.

Najviše zagađenih jama i špilja ima u Istri i Šibensko kninskoj županiji
Otpad koji je danas u jamama najvećim se dijelom sastoji od plastike (Foto: Čisto podzemlje)

''Svi ste prolazili Ličkim poljem, Krbavskim poljem na putu prema moru, ako ništa drugo. Ta krška polja imaju ponore koji se nalaze uz rub samog polja, u podnožju planine, i oni funkcioniraju kao odvod vode na kadi ili na umivaoniku. Odnosno, oni svu tu vodu koja pada, koju okolne planine skupljaju kao odvodi, vode dublje u podzemlje. Ta voda teče podzemljem do podzemnih spremnika s vodom koji služe kao naša vodocrpilišta kao izvori za naše bunare, za potoka, rijeka. Znači, to je naša pitka voda'', upozorava i napominje da više od 50 % sve pitke vode u Hrvatskoj dolazi upravo iz tih rezervoara u kršu u kojima nalaze klaonički otpad i ljudske leševe, sve vrste plastike, bijele tehnike, sve vrste komunalnog, industrijskog i građevinskog otpada. Preko svega toga voda se ispire u podzemlje i crpi u nekom vodocrpilištu ili bunaru te postaje izvor pitke vode za određen broj ljudi u kršu, a zapravo je ''obogaćena'' mikroplastikom i mikrobiološkim onečišćenjem.

U Istri četvrtina onečišćenih jama u Hrvatskoj

''To je razlog zbog kojeg to nije problem speleologa, nego čitave zajednice. Svi mi pijemo tu vodu i sve što baciš u jamu prije ili kasnije završit će u čaši vode na nečijem stolu'', zaključuje Novak i naglašava da ovo nažalost nije hrvatski problem, već se s njime suočavaju svuda u svijetu.

''Gdje god imate krških podzemlja, od naših najbližeg susjedstva Slovenije i Italije ili Francuske i Kine, imat ćete i smeće u podzemlju, tako da nismo specifični po tome. Onečišćen je generalno krš ako je naseljen.''

U Hrvatskoj je dosad istraženo ugrubo oko 10.000 speleoloških objekata, odnosno špilja i jama koje su zabilježile sve speleološke udruge diljem Hrvatske, od Istre do Dubrovnika. Od ukupnog broja njih je 800 onečišćeno, što znači da je gotovo 10 posto špilja i jama u Hrvatskoj oneočišćeno. Najgora je situacija u Istarskoj i Šibensko-kninskoj županiji. No te podatke treba uzeti s malom rezervom jer je to područje i dobro speleološki istraženo.

''Na području Istre, recimo, imate istraženo oko 2000 špilja i jama. To je jako velik broj. Istra nije Velebit, Istra je gusto naseljena, ima u sezoni puno turista, ima puno gradića, puno putova od asfaltiranih do biciklističkih, ovakvih, onakvih… Znači, to je jako gusto premreženo i gusto naseljeno područje gdje ima puno jama i zbog toga je Istra u podzemlju krcata. Tamo je četvrtina onečišćenih jama Hrvatske'', objašnjava Novak i dodaje kako divlji deponiji otpada nisu problem samo krša već i Slavonije. ''Samo što u Slavoniji kad imate deponij na površini, onda je on vidljiv i lovcu, i šetaču, i bilo kome tko je došao tamo, a ovdje je taj problem vidljiv samo nama speleolozima.''

Dr. sc. Ruđer Novak kaže nam da se svijest o ovom vrlo velikom ekološkom problemu počela mijenjati prije šest godina kada je započet projekt Zagrebačkog speleološkog saveza ''Čisto podzemlje''. Volonterskim akcijama prikupljanja otpada iz špilja i jama privukli su pozornost medija, a time i lakše pokucali na vrata raznih ministarstava i državnih agencija.

Najviše zagađenih jama i špilja ima u Istri i Šibensko kninskoj županiji
Iz jame Pavlovica na Žumberku izvučen je automobil (Foto: Čisto podzemlje)

Na njihov poticaj i uz suradnju Ministarstva zaštite okoliša i energetike (današnjeg Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja), njihovi podaci ušli su 2016. u Nacionalni plan gospodarenja otpadom, špilje i jame prvi su put prepoznate u državnom sustavu kao divlji deponiji i mjesta koja su pod posebnom zaštitom Republike Hrvatske, a teško su onečišćena raznim vrstama otpada. S državnim agencijama uspjeli su postići da su njihovi podaci o lokacijama objekata ušli i na Bioportal, odnosno državne prostorne baze podataka.

Čuvaj svoj planet Čuvaj svoj planet, svoj dom: 10 stvari koje možeš učiniti danas za Zemljino bolje sutra

Uz sve to od početaka drže predavanja o ovom problemu, kako kažu, svima koji želi slušati priču o zaštiti krša i krškog podneblja.

''Od ove godine posebno smo ponosni na to što smo uspjeli ući u nacionalni školski program. U prvom razredu gimnazije na predmetu biologije prvi put ciljano se obrađuje tema zaštite krša, zaštite onečišćenih špilja i jama, a naš projekt Čisto podzemlje uzima se kao primjer angažmana nevladinih udruga u zaštiti onečišćenih špilja i jama. To je naš najveći uspjeh jer edukacijom djece možemo napraviti najviše'', kaže nam Novak, začetnik inicijative Čisto podzemlje, kojoj je glavni cilj zaustaviti novo onečišćenje, a to, kaže, mogu samo edukacijom.

Podzemna Amazona – bioraznolikost u dinarskom kršu kao nigdje na svijetu

''I nije samo stvar pitke vode. Dinarski krš vruća je točka bioraznolikosti. Hrvatska je u središtu tog dinarskog krša koji se proteže od Trsta u Italiji do Crne Gore na jugu, a pojas uz Jadransko more s naše strane je tzv. podzemna Amazona, kako je zovu biospeleolozi. Nigdje na svijetu ne postoji bioraznolikost živog svijeta kao na ovom području i u Hrvatskoj su neke svjetski jedinstvene i značajne podzemne životinje'', kaže nam Ruđer Novak. Ističe kako ono po čemu je Hrvatska stvarno specifična nisu vuk, medo i dupin jer toga ima svugdje. Za Hrvatsku je karakterističan jedini podzemni slatkovodni školjkaš čiji su prvi živi primjerci pronađeni u Hrvatskoj. Zatim, tu je ogulinska špiljska spužvica, jedina podzemna slatkovodna spužva na svijetu koja obitava, pogađate gdje, u području oko Ogulina i nigdje drugdje na svijetu. Treći, našem sugovorniku najdraži nalaz iz 2015. u dubokim jamama Sjevernog Velebita, konkretno u Lukinoj jami, na dubini od 1000 metara, jest jedina podzemna životinja koja leti – špiljska Heidi. Ta je podzemna špiljska mušica sa Sjevernog Velebita demantirala cijelu Svjetsku zajednicu podzemnih biologa, koji su do tada mislili da ''slijepi let'' ne postoji niti ima smisla.

Najviše zagađenih jama i špilja ima u Istri i Šibensko kninskoj županiji
Jedina podzemna životinja na svijetu koja leti – špiljska Heidi (Foto: Čisto podzemlje)


''To su one stvarne stvari koje treba štititi i o kojima treba učiti našu djecu, što treba ući u udžbenike i škole i što naša djeca trebaju znati'', kaže nam biolog i speleolog Ruđer Novak, koji ponovno naglašava važnost očuvanja krškog podneblja iz kojeg dolazi najviše endemskih vrsta u Hrvatskoj.

Poznati trgovački lanac uskočio u pomoć

Opseg aktivnosti u smislu čišćenja špilja i jama drastično im je povećala i suradnja s Lidlom.

''S Lidlom surađujemo na način da sada mi, Čisto podzemlje, financiramo čišćenje špilja i jama diljem Hrvatske. To funkcionira tako da speleološke udruge od Istre do Dubrovnika, tko god želi, nama prijave projekt čišćenja jame i mi doniramo novce njima po ključu – koliko smeća izvade, toliko novca dobiju. Znači, dobiju donaciju Čistog podzemlja za taj posao vađenja otpada iz špilja i jama'', kaže nam Novak i ističe kako je bilo kakva donacija speleološkom društvu važna za slične akcije, ali i brojna istraživanja.

Lidlovo sponzorstvo od 200.000 kuna od proljeća je pomoglo očistiti čak četiri lokacije – jamu kod Kodžomanovih polja, Kukor špilju, špiljski sustav Pećine – Velike vrelo i Pazinska jamu, a peta, Mikić jama između Karlovca i Slunja, u planu je već ovaj vikend.

Najviše zagađenih jama i špilja ima u Istri i Šibensko kninskoj županiji
Podvodno čišćenje izvora Pećine (Foto: Čisto podzemlje)


''Zasad odlično funkcionira! Čak i u ovoj koronagodini, u kojoj je sve na pauzi, mi smo udvostručili rezultate ranijih godina, a mislim da ćemo do kraja godine i utrostručiti ili višestruko premašiti dosadašnje rezultate. Htjeli bismo da ovo postane generalni model dugoročnog rješavanja ovog problema'', ističe dr. sc. Ruđer Novak kako je to neusporedivo učinkovitiji način nego financiranje preko različitih natječaja i fondova.

Kaže da kada bi bilo potpora s raznih strana, moglo bi se očistiti i do deset jama godišnje umjesto dosadašnje jedne.

Zasad je za očuvanje naše pitke vode, ali i bioraznolikosti u jamama i špiljama važno da nitko od nas ne baca smeće u jame, da se o problemu upoznamo na stranicama Čistog podzemlja, ako znamo za neku onečišćenu jamu u našoj okolini, da ju prijavimo ovoj inicijativi ili Evidenciji lokacija odbačenog otpada kako bi ju mogli dodati u svoju bazu.

Zapamtite, taj otpad ne ide nikuda. U podzemlju su konstantni uvjeti, mrak i hladnoća, i to se neće raspasti u nešto što bi bilo biorazgradivo da se kompostira, nego će se ta plastika samo raspadati na sve manje komade dok ne postane dovoljno sitna da se ispere u izvore vode i završi u nama i vama.

Na tebi je da učiniš prvi korak za bolje sutra. Kako sačuvati planet na kojem živiš saznaj u našem specijalu ''Zemlja, više od planeta''.