Drakulić: Treba li EU Hrvatsku koja tolerira fašizam?

Piše Guardian, 30. kolovoza 2008. @ 10:37

U komentaru Slavenke Drakulić objavljenom u britanskom Guradianu Hrvatskoj se spočitava pogreb upravitelja ustaškog logora Dinka Šakića, doček Zvonka Bušića i Thompsonovi koncerti koji, prema mišljenju autorice, pokazuju kako Hrvatska ima dva lica – lijepo, turističko, ljetno i ono koje tolerira zločin, terorizam i fašizam.

Autorica piše kako se iza marketinških i optimističnih oglasa koji Hrvatsku opisuju kao 'malu zemlju za veliki odmor' nalaze vrijednosti koje na zemlju bacaju neugodnu sjenu.

Kao primjer navodi Dinka Šakića, upravitelja ustaškog logora pokopanog u ustaškoj uniformi. Navodi kako je naa povratku iz emigracije u Hrvatskoj 1991. dočekan poput slavne osobe i u intervjuima ponavljao da se ni zbog čega ne kaje iako je upravljao logorom u kojemu su ubijeni deseci tisuća ljudi, a osobno je smaknuo i dva Židova. Na njegovom je pogrebu dominikanski svećenik Vjekoslav Lasić Hrvatima poručio kako bi se Šakiću trebali diviti i uzeti ga kao primjer.

Laskav za Hrvatsku nije ni primjer Zvonka Bušića, koji je 32 godine proveo u američkom zatvoru zbog terorizma, a na zagrebačkom aerodromu su ga dočekali simaptizeri koji su ga pozdravili tradicionalnim fašističkim pozdravom, tvrdi Slavenka Drakulić.

Slavna hrvatska književnica navodi i kako je 'ovu zemlju podijelio i pjevač Marko Perković Thompson, čija publika nosi ustaške simbole, pozdravljaju se kao fašisti, a neki viču 'Ubij Srbina'.

'Za neke Thompson je patriot, a za druge osoba koja promovira fašističke vrijednosti', napisala je Darkulić.

'Problem je u hrvatskom stavu prema vlastitoj prošlosti. Dokumenti i deklaracije su jedna stvar, a realnost je druga. Prije njezine 17-godišnje neovisnosti, Hrvatska je bila samostalna država samo jednom - od 1941. do 1945. godine kada je njome upravljala nacistička marionetska vlada.

Unatoč deklarativnom odricanju zloglasnog povijesnog nasljeđa opći stav je da borci za 'nacionalnu stvar' po definiciji ne mogu biti zločinci. Ne broje se zločini, nego namjere iza njih. To je ista logika koja ratne zločince balkanskih ratova, poput Mirka Norca, pretvara u heroje.

Hrvatski političari, naročito premijer Ivo Sanader, glasno promoviraju europske vrijednosti i odanost ulasku u EU. Dok je takvo neeruopsko ponašanje poput ratnih zločina, terorizma i fašizma u Hrvatskoj zabranjeno zakonom, u praksi ih se tolerira, čak i njeguje. Treba li EU ovakvu Hrvatsku, zemlju koja pokazuje samo svoje lijepo ljetno lice, a skriva sumnjive vrijednosti?', zaključuje autorica.