Ratni put generala Gotovine

S nepunih 18 godina, kada je ispunio prijavu Legije stranaca, čini se kako je Ante Gotovina znao da želi biti profesionalni vojnik. Gotovo da bi ostalo tajno što je radio u elitnoj francuskoj postrojbi da nisu procurili podaci o ratnim i obavještajnim akcijama u nekim azijskim i afričkim zemljama.

Pročitajte i ovo ICTY: Svjedokinja o pljački hrvatskih vojnika u Oluji Gotovina odlučio da ne ide na sprovod ocu

Povratkom u Hrvatsku, '91., s 1. brigadom Tigrova, odlazi na bojište zapadne Slavonije. U Novskoj je ranjen. I bez liječničke pomoći, satima vodi operaciju. Godinu dana poslije, postaje zapovjednik HVO-a Livno. Prvi se put tada, na jednom od važnijih područja, sukobio se s Ratkom Mladićem. Nedugo nakon toga, s činom brigadira zapovijeda Zbornim područjem Split.

U međuvremenu je promaknut, pa kao general-bojnik sudjeluje u prvoj akciji HV-a, operaciji Maslenica. Neposredno pred Oluju, u kolovozu '95., Gotovina ponovno napreduje. Kao general-pukovnik, zapovijeda najvažnijim sektorom Jug. Dan nakon ulaska hrvatskih snaga u Knin, bijesnio je na podređene časnike, jer nisu poduzeli ništa da nered na terenu spriječe.

'Totalni kaos, operacija je izvedena uredno, planski, na najvišoj razini, a poslije bitke, kaos, totalno razmažena dica, opuštena, bez ikakve odgovornosti...!', vikao je general Gotovina na sastanku u Kninu nakon operacije Oluja.

Povišen Gotovinin ton to je jutro slušao i general Ivan Čermak. Preuzimao je zapovjedništvo zbornog mjesta Knin. Kao Vladin povjerenik za taj grad, imao je zadatak uspostaviti normalan
život. Mladen Markač u to je vrijeme bio jedan od osnivača Specijalne policije.

Puno veća od one u Oluji, bila je njegova uloga u Bljesku, kada je oslobođena zapadna Slavonija. Markačevi specijalci, bili su '93., i u Medačkom džepu.

Niti jedan od generala, u ratu nije bio zadužen za iste poslove.
Neposredno nakon Oluje, prije nego ga je tadašnji predsjednik Tuđman imenovao glavnim inspektorom HV-a, nedaleko od Banja Luke, s Armijom BiH, Gotovina je slomio vojsku Republike Srpske.

Godine 2000. prisilno je umirovljen. Bio je supotpisnik famoznog pisma generala, na koje je bivši predsjednik Mesić reagirao umirovljenjem svih potpisnika.