Pred Hrvatskom i Srbijom put je u Europu. Nekad neprijatelji, sada partneri, a uskoro će hrvatski vojnici, rame uz rame, sa srpskim kolegama čuvati mir.
Devedesetih su se gledali preko nišana. Danas, 15 godina poslije rata, nakon što kiša granata više ne odzvanja, hrvatski i srpski vojnik mogli bi se naći na istoj strani. No, moguć je i obrnuti scenarij, gdje će naši vojnici odlaziti i na njihov teritorij. Slat ćemo ih, bilo kao promatrače, ali i časnike HV-a, koji će ondje demonstrirati silu. Svoj potpis na sporazum o suradnji s donedavno zaraćenim susjedima, hrvatski šef obrane Branko Vukelić, voljan je staviti.
'Naša dobra volja je tu, vjerujem da će biti i njihova', kaže Vukelić. Čeka se samo da srbijanski ministar Dragan Šutanovac, posjeti Zagreb. Dvije zemlje zajedno bi se tada mogle obučavati i za odlazak u mirovne misije, planirati obrambene operacije. Osim prsta na okidaču, tražit će se i nuditi znanje i školovati mladi kadeti. No, dobra vojna suradnja ne znači i razmjenu važnih sigurnosnih informacija, toga neće biti. 'Ne treba zaboraviti što je bilo, bez obzira na suradnju!', ističe general Petar Stipetić, bivši načelnik Glavnog stožera.
Tako govori nekadašnji načelnik Glavnog stožera. Umirovljeni general bio je pregovarač s pobunjenim Srbima, zapovjednik slavonskog bojišta i jedan od zapovjednika Oluje. Ratna stradanja neće tako brzo zaboraviti, ali se budućem sporazumu ne protivi. Mi smo u NATO-u, kaže, oni to tek žele biti, a Hrvatska bi mogla profitirati. 'Posebno oko vojne industrije, i privredna suradnja, koja je u interesu, i tu bi našli neke stvari', smatra Stipetić. Mogućih negativnih reakcija, zbog ratnog sukoba, ministar obrane se ne boji. 'Ovo je pitanje sigurnosti hrvatskih građana i dobri odnosi sa Srbijom su jamac sigurnih odnosa ove regije', zaključuje Vukelić. Ono što je nakon rata, možda i bilo nezamislivo, hrvatski i srpski vojnik, rame uz rame, sada se polako ostvaruje.
