Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Početak nove školske godine veselje je za one koji će krenuti u školu, ali i drama za roditelje. Ove godine dodatni stres roditeljima je i činjenica da nema besplatnih udžbenika.


Mnogi su posljednjih dana bili primorani razmjenjivati knjige po ledinama ili putem interneta, a tako je bilo i danas. No, osim knjiga, veliki, ako ne i najveći trošak, je odjeća i obuća. Reklame pozivaju roditelje da kupe najbolje tenisice, trenirke ili jakne za svog prvašića. Kako odoljeti agresivnim reklamama ili još bolje pitanje, može li se djetetu reći da novca za to nema? Posljednji šoping pred ponedjeljak je obavljen. Sva istraživanja pokazuju kako se u recesiji još jedino ne štedi na djeci. Naravno da trgovački lanci to dobro koriste znajući da će roditelji zadnju kunu potrošiti na djecu. Sve to otvara pitanje treba li ispuniti svaki dječji hir, razmaziti ga. S druge strane kako djetetu reći da se nema za nove tenisice, a njegovi prijatelji ih nose. Da ne govorimo o mobitelima ili MP3 uređajima. Roditeljske dvojbe rješavaju dječji psiholozi tvrdeći da djeci ne treba ispuniti svaku želju, jer će ih se razmaziti.

Preko frustracije do emocionalne zrelosti

Vezani članci Slika nije dostupna Školski praznici se pomiču zbog turizma Slika nije dostupna Počela nova školska godina, vozači oprez

'Naravno da im je prvi školski dan lakši, ako s njima ide u školu Spužva Bob ili Vlak Tomica s kojim su se družili cijelo ljeto', rekla je majka Nikolina Bradić Belobrajdić. A ako ne dobije torbu s junacima, hoće li kasnije imati trajne posljedice? 'Dijete u svom razvoju mora proći određenu količinu frustracije, jer na taj način uči kako se nositi s određenim situacijama u životu i na taj način stječe emocionalnu zrelost', rekla je dr. Gordana Buljan Flander, dječja psihologinja. Dječje želje su goleme, ali potrebe zapravo male. One materijalne, naravno.

>> VIDEO: Izbezumljena potraga za udžbenicima

Tako uređeni školarci doći će u učionice gdje će ih dočekati kako tvrde sindikalisti učitelji s nikad manjim plaćama. Sve veći problem su i učionice koje su svake godine sve praznije no o tome se malo priča. Sindikalisti demantiraju podatke o više djece i tvrde da demografski nestajemo, jer je svake godine stotinjak razreda manje. Znači li to manje i 100 učitelja? U Slavoniji se to najviše osjeti. Tako da smo na dobrom putu da uskoro imamo učitelje koji neće imati koga učiti.

Najmanji broj prvašića u 10 godina

Još ga nekoliko sati malog Jana dijele od polaska u prvi razred osnovne škole. 'Radujem se što ću tamo upoznati nove prijatelje', kaže Jan Maršalek, prvašić. No, prijatelja u razredu neće biti puno. Ove je godine upisan najmanji broj prvašića u posljednjem desetljeću. 'Kad sam ja išla u prvi razred bila su četiri odjela sa 38 učenika, a sada Jan ide u dva odjela sa samo 16 učenika', rekla je njegova majka Daniela. Prije tri godine u Hrvatskoj je upisano više od 44 tisuće prvašića. Ove, samo 39 tisuća. Neslavni manjak najveći je u Slavoniji. 'U prvi razred nam je upisano 300 djece manje, a to je 10 razreda manje, što je poražavajuće', rekao je Vladimir Šišljagić, osječko-baranjski župan. Manjak učenika - višak nastavnika. Sindikati strahuju da bi stotine učitelja moglo ostati bez posla. 'Stotinjak je razrednih odjela ove godine manje, a to znači da je toliko i tehnološki višak učitelja', rekao je Željko Stipić, predsjednik Sindikata Preporod. Kako bi učionice napunile dječjim osmjesima, okalne samouprave bore se svim sredstvima.

'Županija svako novorođeno dijete daruje s 500 kuna, a grad Osijek s čak 4.000 kuna, no to je premalo', rekao je Šišljagić. No, što na mostu dobiju, roditelji na 'ćupriji' izgube. 'Radovala sam se kada je prije tri godine odlučeno da sve knjige i prijevoz budu besplatni, a sada kad Jan kreće u prvi razred, sve moramo plaćati', rekla je Daniela. Za lakše svladavanje abecede Janu su financijski pripomogle bake i ostala rodbina. No, dokle god besplatno obrazovanje bude skupo stajalo, Janovih nasljednika u prvim razredima bit će sve manje i manje.