Galerija
Osmogodišnji Teo Škvorc rođen je s čak deset prijeloma kostiju. I najmanji udarac za Tea može rezultirati potencijalnim lomom. Do sada ih je preživio na desetka, a zbog opasnosti ne može samostalno stajati. Taj nevjerojatan dječaka iz Međimurja odmalena živi sa sindromom staklenih kostiju.
Za razliku od tla, Teo je u vodi svoj na svome. Tamo je njegova sigurna zona. I usprkos ozbiljnosti svoje bolesti oni u vodi radi sve što poželi, a sanja da će jednom doplivati do Olimpijskih igara.
Velikom energijom i trudom do tri zlata i diploma
Nakon početnog zagrijavanja slijedi trening na kojem nema štednje. Trenerica zna Teovo granice ali uvijek, kaže, ide malo iznad njih. Čini se da Teo nema ništa protiv jer u samo par je minuta nekoliko puta preplivao bazen.
Unatoč umoru, Teo nastavlja dalje. Njegovu je energiju prepoznala Višnja, trenerica koja godinama radi sa djecom s invaliditetom.
"Bio je toliko zahvalan i sretan što je došao u vodu i što se može slobodno kretati. On je bistro dijete s puno energije. Zamislite takvu energetsku bombu koja je bila prisiljena biti u stanju mirovanja", rekla je trenerica Višnja Bunić.
Posljedica te energije su tri zlata i nekoliko diploma, a tek je prije dvije godine ušao u bazen.
Za razliku od vode, Teo se na tlu kreće uz pomoć hodalice
Dok je voda njegov teren, Teo se ni u vlastitom domu, zbog brojnih nepremostivih prepreka, ne može normalno kretati. Pošto je još malen, pri kretanju mu pomažu roditelji ili brat.
"Ne mogu ići stepenicama, ne mogu igrati nogomet, ne mogu hodati bez pridržavanja", rekao je.
Može stajati samo kada se nasloni a kreće se, ali i igra nogomet, pomoću hodalice.
Zbog njegove bolesti bilo je mnogo neprespavanih noći
Teo uskoro slavi osmi rođendan. Pliva kao riba, dobar je učenik, uživa u Minecraftu i obožava autiće. Nema problema pred kamerama, zbog čega ga roditelji nazivaju glumcem.
Ipak, dječak je to koji se nagledao i bolničkih postelja, gipsaona i pretrpio mnogo boli. Nema kosti koju nije slomio. Jedno je od 15.000 djece koja se rode sa sindromom krhkih, odnosno staklenih kostiju.
"Bilo je neprespavanih noći, ali nakon nje dolazi novi dan, novi osmijeh", rekla je Tajana Škvorc, Teova majka.
"Čim bi zaplakao pitali samo se je li nešto slomio. Rođen je sav slomljen", rekao je Zoran Škvorc, Teov otac.
Može se činiti čudnim, no ni Teovi roditelji više ne broje lomove. Ne mogu jer, kažu, bolje je tako. Kada se dogodi – dogodi se. Oni su na to spremni. No, naviknuti se na takav život nije bilo lako.
"Ne mogu opisati koja je to bol i koji je to pritisak. On je plakao a nismo mu mogli pomoći", prisjetio se Zoran.
Nakon sedam operacija uskoro ide i na osmu
Nalazi i rendgenske snimke pokazuju u kakvom je Teo stanju. U nogama i rukama ugrađene su šipke. Sedam operacija je iza njega, a osma je na redu. Ti su trenuci, tvrde Zoran i Tajana, najteži.
Teo je svjestan svega, ali o tome ne razmišlja. Za njega su operacije i bolnice mjesto gdje mu liječnici pomažu, a glavni su mu pokretač njegove medalje i plivanje.
Zbog njegovih uspjeha školski su prijatelji ga proglasili zvijezdom, a o njemu već neko vrijeme pišu mediji.
"Diglo mu se samopouzdanje. Vidi se to kad dobije medalje i priznanja, vidi se i ponos i sreća, i na njemu i na nama", rekla je Tajana.
Od malena njegovim mu roditelji nastoje pružiti iste mogućnosti kao i svom starijem sinu. Ipak, u nekim situacijama to ne mogu u potpunosti postići.
"Prijatelji me nekad pitaju da se idemo loviti, a ja ne mogu. Igram se na kompjuterima ili s medekima", pojasnio je Teo.
Zbog svojih je uspjeha postao ponos školskog razreda
Teo zna da granice postoje, no zbog toga ne očajava. Jednostavno se prilagođava situaciji, što je učinio i kada je prošle jeseni krenuo u školu.
Ondje ga svakodnevno dočekuje asistentica Ružica, koja je s njim cijeli dan u školi. Poznaju se još iz vrtićkih dana.
"U školi je kao i sva ostala djeca. Kad ne bi imao hodalicu, ne biste znali da je neobičan", rekla je Ružica Juras, asistentica u nastavi.
U učionici veselog prvog razreda zidovi su ukrašeni Teovim uspjesima.
"Uvijek prolistamo novine da vidimo što se piše o njemu. Jako smo ponosni na njega i bodrimo ga", rekla je učiteljica Ana Horvat.
Unatoč bolesti, Teo sanja olimpijske snove
Lijeka za Teovu bolest zasad nema. Njegovi roditelji nadaju se da će medicina uskoro pronaći nešto da ljudima poput Tea olakša život. Također se nadaju da će lomova u adolescentskoj dobi biti manje i da će Teo uspjeti u namjeri da živi što samostalnije.
Nema te mjerne jedinice kojom bi se mogao izraziti učinak na samopouzdanje koju su voda, plivanje i bazen imali na Tea. Trenerica Višnja uočila ga je još u rekreativnoj fazi u Čakovcu i pozvala da dođe u njezin klub u Varaždin.
"Ima velike sposobnosti i veliku želju, a kad netko nešto želi onda je samo nebo granica", rekla je trenerica Višnja.
Stoga i ne čude želje koje taj osmogodišnjak već sad ima. On sanja o Olimpijskim igrama i na tome radi punom parom. Olimpijski je bazen mjesto u kojem za njega opasnosti nema, mjesto u kojem se Teo osjeća slobodno, lišen lomova, gipseva i operacija.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
