Dino ima 29 godina i cerebralnu paralizu. U Humanu Novu, projekt u kojem se svakodnevno recikliraju tone odbačenog tekstila, došao je bez radnog iskustva i nakon pet godina bezuspješnog traženja posla.
"Kad sam došao tu, nakon nekog vremena sam spoznao da sam doslovno prije Humana Nove samo postojao, a danas mogu reći da doslovno živim", kaže Dino Višnjić, webshop-administrator.
Ovo je jedno potpuno drugačije radno mjesto. Ovdje posao pronalaze ljudi kojima je do njega često najteže doći. Pripadnici romske manjine, osobe pred mirovinom, dugotrajno nezaposleni, a najviše osobe s invaliditetom. A za Dinu i osobe poput njega mjesto koje im daje priliku da budu samostalni, korisni i ravnopravni članovi društva.
Dino se školovao, kao i njegovi vršnjaci. Imao planove, želje i očekivanja od života. No dok su drugi odlazili na fakultete, pronalazili prve poslove i gradili svoju svakodnevicu, on je ostajao kod kuće. I čekao da se vrate ukućani.
Galerija
Sudbina je to brojnih osoba s invaliditetom. Želja za radom postoji, znanje također, ali prilike često izostaju. Dino je u svakoj prilici isticao da želi raditi, a onda je jednog jutra zazvonio telefon.
Ovu lijepu priču o solidarnosti, davanju prilike i prihvaćanju različitosti pogledajte u prilogu Nikoline Cetinić.
